Oslobođenje Podcast

Send us a textMarko Maksimović jedan je od fudbalera kojima se predviđala sjajna karijera, ali mu je nažalost povreda prerano onemogućila iskorak i potpunu afirmaciju njegovog talenta.Uspio je sa Borcem da osvoji trofej namijenjen prvaku kao igrač, a potom i kao trener, što ga svrstava u grupu fudbalera i trenera kojima je takav podvig pošao za rukom.Njegova karijera je počela zapravo na prakinzima u Banjoj Luci, gdje je sa vršnjacima zavolio fudbal i igru na dva gola.- Moja prva ljubav je fudbal i dan-danas me najviše ispunjava. Krenuo sam sa devet godina, nije to bilo kao sada, da se članarina kreće plaćati u obdaništu. Odrastao sam u ulici, u mom naselju u Banjoj Luci, Starčevici, gdje nas je jedino zanimao fudbal. Bilo je bitno da ima lopta, a koliko je nas bilo nije bilo bitno. To je bio jedan parking, koji je danas pun, tada i nije bilo toliko auta i imali smo prostora. Krajem 1993. upisao sam se u školu fudbala "Džaja", koja je tada krenula sa radom u dvorani Borik. U Borac sam stigao sa 16,5 godina, već tada sam igrao seniorski fudbal. A debitovao sam protiv Gacka, iako ne pamtim puno, pamtim početak te zajedničke lige, te terene na kojim smo igrali, da je Leotar bio prvak, sa čini mi se ne više od tri pobjede na strani, a ispao je onaj ko je kući izgubio jednu, prisjetio se Marko.Upravo je Maksimović sa kapitenskom trakom predvodio mladu reprezentaciju BiH u baražu sa Češkom, kada je nedostajalo nekoliko minuta da se naš tim plasira na veliko takmičenje.- Meni je teško palo sve što se dešavalo tada na toj utakmici. Nama su poništena dva gola u sudijskoj nadoknadi. Nisu nam dali da odemo ni u produžetke. Meni bi se kompletna karijera promijenila odlaskom na Evropsko prvenstvo, sasvim sigurno, ističe Marko. Veliki broj fudbalera su činili igrači iz domaćeg prvenstva, a upravo tu je stvorena okosnica tima koji je kasnije sa seniorskim timom otišla na Svjetsko prvenstvo u Brazilu.- Nas je tada dosta bilo iz domaće lige. Džeko je došao iz Teplica, ali je i on ponikao u Željezničaru. Samo su ja mislim Ibišević i Salihović bili igrači koji su ponikli vani. Ja bih i danas uveo pravilo da moraju dva igrača biti iSupport the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a textO Dejtonskoj Bosni i Hercegovini - od 21. novembra kada je obilježena godišnjica dogovora u američkoj vojnoj bazi do danas, kada su pune tri decenije od potpisa u Parizu - govorilo se širom planete. Prije koji dan su duhovi uzburkani u Zagrebu, gdje je članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Cvijanović državu u čijem vrhu sjedi nazvala eksperimentom, američki lobista Max Primorac zdušno se založio za treći entitet, a Dragan Čović, lider HDZ-a, ustvrdio kako je još davno s Bakirom Izetbegovićem, predsjednikom SDA, kovao planove o dva mega entiteta u Federaciji.U Sarajevu se pak o zarobljenoj državi i okovima korupcije razgovaralo na panelu Transparency Internationala: vrijedi citirati dr. Mladena Ivanića, koji smatra da nije problem Dayton već neiskrenost njegova prihvatanja od strane upravo onih partijskih vođa koji sebe u ogledalima vide kao vlasnike naroda, a u Daytonu traže rupe za vlastito bogaćenje. Dr. Ivanić je podsjetio i da je njegov izbor u Predsjedništvo naše zemlje upalio sve SNSD-ove alarme - pa se izbori moraju dobiti i krađom ako treba.A da zaista treba, govore i tijesni rezultati CIK-a BiH u korist Siniše Karana i još i više izvještaji o brojnim pokojnicima koji su izašli na prijevremene izbore za predsjednika Republike Srpske. S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović dr. Branko Blanuša. Je li bilo teško prihvatiti kandidaturu u čemu je tajna njegovog uspjeha? Je li zaista narodu dosta svađa, prijetnji ratovima, radikalnih izjava i proizvodnje mržnje?Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a textOve sedmice u studiju podcasta (Ne)poznato o ljudskom tijelu, družimo se sa, našim gledateljima, već dobro poznatim Adnanom Maljevićem, magistrom kineziologije i sporta, stručnjakom za kondiciju i snagu, trenerom i vlasnikom jednog od najkvalitetnijih trening i rehabilitacijskih centara u regionu - PFHSC-a. Tema emisije namjenjena je svima koji vode računa o zdravlju djece, a razgovor počinje podsjećanjem na prošlogodišnju epizodu koja je privukla milione pregleda na društvenim mrežama Oslobođenja zbog jedne rečenice: „Torbe nisu teške, nego su nam djeca slaba.“.Ističe da je najveći broj roditelja vagao torbe, dok niko nije testirao snagu djeteta. Navodi pet osnovnih testova kroz koje se može utvrditi stvarno stanje - među njima je mrtvo vješanje od 20 do 30 sekundi za uzrast 8 do 11 godina, jednonožne čučnjeve i skok udalj - jednak visini djeteta.Ističe i utjecaj modernih navika: „Ako si 5,5 sati na mobitelu, zar stvarno misliš da će neke tri vježbe biti čarobne?“.Posebno se govori o djeci koja su u stalnim kompenzacijama i o roditeljima koji često sputavaju djecu, jer će pasti, isprljati se ili povrijediti, ali ne treba zaboraviti onu staru mudrost - djeca su kao mačke. Razbijen je i mit da će djeca ostati mala ako treniraju snagu.Kraj epizode posvećen je aplikaciji KINERA, namijenjenoj djeci od 9 do 15 godina, te razgovor o razlikama između djevojčica i dječaka.Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a textU novoj epizodi podcasta U kontru sa Draganom Markovinom gost je Elvedin Nezirović, pisac, pjesnik i esejist iz Mostara. Nezirović je autor više zapaženih zbirki poezije. Objavio je i zbirku priča, kao i knjigu eseja, tekstova i kolumni. Osim književnog rada, bio je direktor Muzičkog centra Pavarotti u Mostaru, gdje i danas radi.Elvedin otkriva odlazi li i dalje u svoj nekadašnji kvart na Aveniji, šta ga je navelo da proda stan u zapadnom dijelu grada i kako danas doživljava taj dio Mostara.- U tim mojim dolascima bilo je više nostalgije nego zaista neke stvarne želje da se ponovo tu vratim. To više nije kvart moga djetinjstva. Tu više nema ni ljudi s kojima sam odrastao. Dobar dio njih su i Hrvati koji su se odselili odatle i naprosto ne postoji ona neka snažna unutarnja ljudska veza koja bi me vezala za taj dio grada. Drugi dio te priče zapravo proističe iz neke ratne traume koju ja još uvijek nosim i mislim da ih nosi u manjoj ili većoj mjeri svaki čovjek koji je, ne samo u zapadnom dijelu Mostara, nego bilo gdje na svijetu, protjeran na takav način na koji smo protjerani mi, moja porodica i to na neki način nije lako ni u sebi savladati. Ja sam često razmišljao i pišući svoje knjige kakav je to osjećaj - taj osjećaj prelaska, recimo, preko te famozne ratne crte razgraničenja. Teško mi ga je opisati, ali je definitivno da on postoji. To je neka vrsta blage uznemirenosti, a ne mogu reći panike, ali osjećaj zapravo na osnovu kojeg ja nepogrešivo mogu odgonetnuti da se nalazim u zapadnom dijelu grada, priča Elvedin.Dotakli su se i odnosa Hrvata i Bošnjaka u gradu, pitanja katarze koje nikada nije provedeno, kao i izostanka suočavanja s politikom Herceg-Bosne, o istočnom dijelu grada - o tome kako izgleda danas, zašto je zapušten i šta to govori o širim društvenim i političkim procesima.Tema podcasta je i promjena kroz koju su Bošnjaci prošli od rata do danas, nekadašnje jugoslavenstvo Mostara, Partizansko groblje te pitanje kako uopće izaći iz kolektivne i lične traume ili se barem naučiti nositi s njom. Elvedin se osvrće i na mogućnost masovnijeg povratka Srba u Mostar, te na to kako bi takva promjena utjecala na dinamSupport the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a textIz doma u kojem je rock’n’roll bio svakodnevnica, Sara Vojičić je krenula putem koji niko nije mogao do kraja predvidjeti - od klasične muzike i violine, preko simfonijskog metala, do mjuzikla u kojem je danas jedno od najprepoznatljivijih mladih lica savremene scene. U novu epizodu podcasta Opet Laka stiže umjetnica koja svoje naslijeđe vidi kao polazište, a ne kao odrednicu.Kćerka Mladena Vojičića Tife, rock ikone Bijelog dugmeta, prve umjetničke korake napravila je kroz balet, a ubrzo zatim sanjala je da postane glumica ili jazz pjevačica. Put je dalje odveo u svijet klasične muzike u koji je uplovila uz violinu koju je svirala, a zatim je taj zvonki instrument zamijenila onim koji nosi u sebi – glasom, a s tim izborom počela je graditi identitet koji nije vezan za prezime, nego za ono što sama može dokazati.Ipak, teret prezimena nikada nisu bile povlastice, štaviše, nerijetko je bila tema tuđih pretpostavki.- Ljudi bi mogli biti u fazonu “Lako je tebi kad ti je Tifa tata.”. Možda bi sve i moglo biti lakše da sam se nekad okoristila, ali nisam i, hvala Bogu, nikad neću, ispričala je Sara.Danas je slobodna umjetnica - pjevačica, glumica, tekstopisac i izvođačica sa vlastitim, precizno izbrušenim scenskim identitetom, naročito u muzičkom teatru. U Sarajevu je igrala u mjuziklima “Kosa”, “Oliver”, kabaretskom koncertu “Ženske priče” i projektu “At the Ballet”, a njen regionalni iskorak počinje u Zagrebu gdje dobija ulogu Eponine u Komedijinom mjuziklu “Jadnici”, jednom od najzahtjevnijih naslova svjetskog mjuzikl-repertoara.Nakon “Jadnika” uslijedila i uloga u “Sixu”, globalnom hitu o ženama Henrika VIII, u kojem tumači Catherine Parr, posljednju kraljevu suprugu, čime Sara dodatno učvršćuje status mlade umjetnice i potvrđuje da pripada velikim, licenciranim produkcijama. Paralelno sa teatrom, frontmenka je simfonijskog metal benda Dolia. Ali, iza scenskog sjaja stoje i lične borbe.- Svestranost me koštala nekih stvari, vidjećemo koliko ću dugo moći tako. Ali, eto, svašta nešto se izdešavalo, morala sam malo i da usporim, preživjela sam i manji burnout, koji je zaista nešto što je stvaran problem, tako da sam oSupport the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...