Oslobođenje Podcast

Send us Fan Mail
Siniša Stevanović je u prvom dijelu podcasta (IN)Direkt govorio o svom djetinjstvu treniranju karatea i počecima fudbalske karijere.
Ponikao u Partizanu, karijeru gradio kroz igre u Spartaku iz Subotice, zbog pehova sa povredama nije uspio da napravi angažman, kakav je prema potencijalu mogao.
Nakon što je uspio da se vrati iz povrede prvi angažman imao je u ekipi Novog Pazara, gdje je stigao na poziv bivšeg trenera Zorana Njeguša.
- Imao sam predrasude o Novom Pazaru. Kada sam stigao, nisam bio sretan. Da nismo otišli na pripreme u Bar, ja bih se vjerovatno vratio kući. Kada su krenule utakmice, kada sam upoznao grad i ljude, sve je došlo na svoje. To su bile dvije godine u kojim je bilo lijepo. Atmosfera na stadionu me oduševila, Pazar je imao drugu najveću posjetu na domaćim utakmicama. Non-stop dobra atmosfera, gori. Ljudi su bili stvarno odlični, priča Stevanović.
Upravo je iz redova Novog Pazara, stigao na Grbavicu u januaru 2016. godine. U Željezničaru je ostao gotovo šest sezona i za to vrijeme stekao simpatije navijača, ali i proživio dosta lijepih i onih manje lijepih momenata sa klubom.
- Kada sam dobio poziv, ponovo sam bio rob nekih predrasuda. Malo sam kucao na Googleu, vidio navijače, atmosferu, veliki klub i rekao sam idemo. Navijači i veličina kluba su me privukli. Zove te klub koji je u samom vrhu i onda malo vidiš historiju kluba i odluka je donesena, govori Stevanović.
Sa Željom je prošao sve i svašta, bio u borbi za titulu, koja je u dvije sezone izmakla pred sam kraj sezone. 
- Posebno bolno je bilo nakon utakmice u Mostaru sa Zrinjskim, kada smo imali prednost od tri gola. Ja nikada nisam gledao tu utakmicu ponovo, nisam imao hrabrosti. Svi smo slavili, mislili smo da je gotova utakmica. Sjećam se penala koji je pogodio Zakarić i sjećam se Bogičevića, kada smo primili treći gol. Bila je kiša i blato, nabio je glavu na zemlji u blatu i udarao se pesnicama u glavu. Bio je muk u svlačionici, u autobusu, svugdje samo muk, prisjeća se Stevanović.
Odigrao je 11 derbija u kojim je sa svojim saigračima ostvario četiri pobjede, četiri remija i tri poraza.
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
Sjednice Narodne skupštine Republike Srpske tokom čitavog mandata karakterizira nadmoć pozicije, koja bukvalno radi šta hoće: donosi zakone svjesno kršeći Dejtonski mirovni sporazum, onda ih istim onim žarom kojim su izglasani i poništi, vrh entitetskog parlamenta sustavno vodi kampanju protiv Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, no i odluke ovog najvišeg pravosudnog tijela u našoj zemlji uvaži, a posebna je priča biranje Vlade Republike Srpske. Za rubriku vjerovali ili ne istinski se kandidira davanje premijerskog mandata Savi Miniću.
Slovom i brojem - tri puta je izglasan, u dva navrata je - podnoseći ostavku sam najavio svoj opetovani izbor, a kada je nedavno bila treća-sreća, novinari su se zabavljali njegovim objašnjenjem. Minić je, naime, priznajući da je na poziciji mimo entitetskog Ustava, priznao kako su ga o tome obavijestili ambasadori koje je susretao. Doktor Milan Blagojević u Oslobođenju je prošle sedmice
ustvrdio da je Miniću mandat - i ovaj sadašnji, dakle - dodijeljen bez odluke Vijeća naroda Republike Srpske, što je uvjet da se objava o izboru entitetske Vlade pojavi u Službenom glasniku.
S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović najglasniji parlamentarac u Banjoj Luci, lider Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović.
Da li će Branko Blanuša dobiti potrebnu podršku? Gdje je u tim izbornim kalkulacijama Draško Stanivuković?
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
U novoj epizodi podcasta O prostoru sa Zecom i Vukom gost je Vedad Islambegović, arhitekta i vanredni profesor na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, čija profesionalna biografija uključuje studije u Sarajevu i Barceloni, brojne nagrade i višestruke nominacije za prestižna međunarodna priznanja poput Mies van der Rohe i Aga Khan nagrade.
Kroz razgovor, Islambegović otvara niz važnih pitanja o stanju arhitektonske profesije i obrazovanja mladih arhitekata danas. U zemlji koja ima više arhitektonskih fakulteta nego nekadašnja Jugoslavija, govori o “inflaciji diploma” i nedostatku praktičnog znanja, naglašavajući da je praksa ključna i da bi, kako kaže, trebala biti sastavni dio svake godine studija arhitekture. Lično iskustvo potvrđuje ovu njegovu tezu - više je, ističe, naučio na vlastitim greškama nego na fakultetu.
Epizoda donosi i širi društveni kontekst: od paradoksa stambene politike, gdje Sarajevo bilježi višak stambenog prostora uz istovremeno visoke cijene stanova, do pitanja zašto mladi u regionu sve kasnije napuštaju roditeljski dom. 
- Imamo 25 posto stambenog prostora, viška, imamo te besmislene cijene stanova. Gdje je smješten taj višak? Pa smješten je u bespravnim naseljima jer imamo ogromne kuće po 150-200 kvadrata ili sadašnja isto tendencija da se kupuju stanovi da pare ne bi propadale, priča Islambegović.
Poseban fokus razgovora bio je na modelima priuštivog stanovanja u Evropi i Velikoj Britaniji, kao mogućim smjernicama za našu budućnost.
- Mi kad pričamo o zapadu, mi ga posmatramo kao strogi kapitalizam, jer mislimo da svi kupuju stanove ko što ih mi ovde kupujemo. Zapravo, kad pogledate kompletnu Evropsku uniju, uključujući Britaniju, koja više nije dio Evropske unije, sve vrijeme postoji politika subvencioniranog stanovanja. upravo iz razloga da bi se sačuvali mladi i da bi se da bi se spriječili ovi društveni revolti koji nastaju kao reperkusija toga - stanovanje nije ljudsko pravo, zagarantovano ljudsko pravo, ali se tretira kao tako, govori Islambegović. 
Islambegović govori i o ličnom odnosu prema arhitekturi, koju naziva najljepšim zanatom na svijetu, te o izazovima rada u struci k
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
Uloga Dražena Petrovića za mladog glumca Domagoja Nižića nije bila samo profesionalni izazov, nego i lična priča koja, kako sam kaže, počinje mnogo ranije nego što je dobio scenarij u ruke. Još kao dječak, gledajući vlastiti odraz u ogledalu, prepoznavao je sličnost s legendarnim košarkašem, ne sluteći da će se taj osjećaj godinama kasnije pretvoriti u ulogu koja će obilježiti njegov dosadašnji put.
- Ta slika mi je ostala urezana. Kao da sam tada već negdje vidio šta će se desiti, iako se glumom uopće nisam bavio u tom periodu, kaže Nižić.
Put do te uloge, međutim, nije bio ni brz ni jednostavan. Na kasting se prijavio bez velikih očekivanja, a tek nakon što je dobio povratni mail shvatio je da se radi upravo o ulozi Dražena Petrovića. Uslijedili su mjeseci rada i pripreme, koje danas opisuje kao rijedak luksuz u glumačkom poslu.
- Imao sam vremena da proučim sve - njegov život, pokret, način razmišljanja. Deset sati sam u autobusu proveo istražujući sve o njemu, govori.
Poseban fokus stavio je na fizičku transformaciju i način kretanja, nastojeći da lik ne ostane samo na površinskoj sličnosti.
- Radio sam na tome da tijelo automatizmom reaguje kao njegovo. Kasnije su mi govorili da sam “skinuo” njegov hod i to mi je bio znak da sam uspio u onome što sam htio, kaže.
Iako ga je publika prepoznala upravo kroz ulogu Dražena, Nižić ističe da nakon tog projekta nije imao kontinuitet na filmu.
- Ljudi te prepoznaju po toj ulozi i to je lijepo, znači da si napravio nešto što je ostalo. Ali realnost je da poslije toga nisam stao pred kamere. To ti pokazuje kako ovaj posao funkcioniše, iskren je Nižić.
U isto vrijeme, život van reflektora ostaje jednako važan dio njegove priče. Kako bi obezbijedio egzistenciju, radio je različite poslove, uključujući i vožnju Ubera, što je često izazivalo neočekivane reakcije.
- Ljudi uđu u auto, vide me u retrovizoru i bude im neugodno pitati. A meni nikad nije bilo neugodno. Radio sam sve što je trebalo. Moraš od nečega živjeti, jasan je Nižić.
Ta iskustva ne vidi kao odstupanje od profesije, nego kao njen sastavni dio u okolnostima u kojima glumci nemaju stabilan i kont
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
Glumica Marijana Mikulić gošća je nova epizode Oslobođene. S Marijanom smo razgovarali o autizmu i ADHD-u, dijagnozama njenih sinova, bračnim krizama i snazi ostajanja, ali i o njenoj monodrami "Marijana Mikulić: Mare #zenamajkaglumica" kao prostoru u kojem lična iskustva pretvara u umjetnost i hrabro svjedočenje. Istakla je kako joj je cijelo iskustvo poslužilo kao snažan filter za ljude u njenom životu.
Posebno se osvrnula na težak proces suočavanja s osjećajem nepripadanja i gubitka bliskih odnosa. Priznaje da se dugo trudila održati kontakte, inicirala druženja i pokušavala zadržati ljude u svom životu, ali bez uzvraćene inicijative.
- Uporno sam se držala za te neke ljude, zvala ih na kavu, pokušavala se vidjeti s njima, a onda sam shvatila - ti ljudi mene nikad ne zovu, iskreno govori Mikulić.
Dodaje kako su posebno bolni bili trenuci kada je primjećivala distancu i među djecom, poput situacija u kojima njeno dijete nije bilo pozivano na rođendane vršnjaka, što je dodatno produbljivalo osjećaj isključenosti.
Marijana se prisjetila i perioda kada je, pod pritiskom brojnih obaveza - od selidbe i renoviranja do brige o djeci i terapija - počela gledati na supruga kao na dodatni teret.
- U jednom trenutku sam mislila da mi je samo uteg i da bi mi bilo lakše bez njega, priznaje, dodajući kako je kasnije shvatila da se ljudi različito nose s krizama i stresom. 
Prekretnica u njenom odnosu dogodila se u trenutku kada su ona i suprug otvoreno razgovarali o problemima i odlučili pokušati ponovo. Počeli su svjesno izdvajati vrijeme za sebe, od zajedničkih izlazaka i koncerata do jednostavnih večera bez djece.
- Morate se naći i vidjeti jeste li još na istoj valnoj dužini, kaže Mikulić, naglašavajući koliko je važno povremeno stati i posvetiti se partneru mimo svakodnevnog haosa. 
Dodaje da joj je posebno teško palo to što nije imala bliske prijatelje unutar glumačkog kruga, zbog čega je povratak bio još izazovniji. Prekretnica dolazi s njenom monodramom, koja joj je donijela ne samo profesionalni povratak, već i novo životno iskustvo. Ipak, reakcije kolega nisu bile onakve kakve je očekivala.
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...