Oslobođenje Podcast

Send us Fan Mail
Aleksandar Srećković Kubura, pozorišni, filmski i televizijski glumac kojeg publika u regionu godinama prati kroz brojne uloge, u novoj epizodi podcasta Opet Laka otvara priču koja ide daleko izvan scene. Razgovor se kreće između umjetnosti i svakodnevice, između sistema u kojem živimo i načina na koji pojedinac pokušava da iz njega izađe ili ga barem redefiniše.
Od prvih susreta s muzikom i violončelom, preko glumačkog poziva, pa do života koji danas uključuje i vinograd, Kuburin put ne prati jednu liniju, nego konstantno preispituje šta znači živjeti smisleno i van unaprijed zadanih okvira.
U tom kontekstu, posebno se izdvaja njegovo razmišljanje o čovjeku i odgovornosti, gdje odbacuje pojednostavljene podjele na dobro i zlo. Ideju da je dobrota ili zlo nešto urođeno vidi kao zabludu, insistirajući na tome da se čovjek ne definiše jednom zauvijek, nego kroz stalni proces izbora i lične borbe.
Takav pogled povezuje i sa iskustvom glume, kroz koje je, kako objašnjava, učio kako da uđe u određeno stanje, ali i kako da iz njega izađe. Upravo tu, smatra, leži razlika između uloge i stvarnosti, jer u životu, za razliku od scene, rijetko postoji jasan izlaz iz onoga u šta čovjek upadne.
Društvo i sistem Kubura ne vidi kao stabilan okvir, nego kao prostor koji često nameće pravila bez stvarnog sadržaja. U tom odnosu između pojedinca i sistema, Kubura govori o potrebi da se život ne svede na puko prilagođavanje, nego da se u njemu pronađe prostor za lični izbor, odgovornost i smisao.
Upravo zato, njegov put od violončela do vinograda ne djeluje kao niz nepovezanih epizoda, nego kao pokušaj da se život organizuje mimo unaprijed zadatih očekivanja, između scene na kojoj je prepoznatljiv i svakodnevice u kojoj traži ravnotežu.
 Cijeli razgovor sa Aleksandrom Srećkovićem Kuburom gledajte u novoj epizodi podcasta Opet Laka.
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
Šta se zapravo krije iza iscrpljenosti koja nadilazi običan umor i prerasta u duboko psihološko stanje?
U novoj epizodi Oslobođene, psihologinja Elma Pašić govori o burnoutu, pritiscima koje sami sebi namećemo, perfekcionizmu i društvenim očekivanjima koja žene guraju da budu sve u isto vrijeme.
Kada borba za balans postaje neizdrživa, šta znači izgovoriti "ne mogu više" i kako prepoznati prve znakove sagorijevanja te naučiti postaviti granice bez osjećaja krivnje.
Istaknula je da ljudi, bez obzira na godine, često nisu sposobni prepoznati vlastite emocije. Iako razvijamo različite vrste pismenosti (digitalnu, medijsku ili financijsku) emocionalna pismenost ostaje zanemarena. Kako objašnjava, nemoguće je upravljati emocijama ako ne znamo šta tačno osjećamo.
- Da bismo negdje stigli, moramo znati gdje idemo. Isto je i s emocijama; ne možemo ih regulisati ako ih ne prepoznajemo, poručila je Pašić, naglašavajući da je imenovanje emocije prvi i ključni korak ka njenom razumijevanju i upravljanju.
Govoreći o emocionalnoj regulaciji, govorila je o sistemu preživljavanja, koji se aktivira u trenucima stresa i ugroze, kada dominiraju hormoni poput kortizola i adrenalina. Tada je fokus isključivo na "pregurati dan". Drugi je akcijski ili dopaminski sistem, usmjeren na postignuća i konstantno pomjeranje granica. On nas motivira da budemo produktivniji i uspješniji, ali nosi i rizik, nikada nema
kraja. Uvijek postoji "još nešto" što treba uraditi, što često vodi ka iscrpljenosti i sagorijevanju. Pašić upozorava da je stalna zauzetost postala svojevrsni statusni simbol. U društvu se često vrednuje pretrpan raspored, što dodatno pojačava pritisak, posebno kod žena koje su od malih nogu učene da svoju vrijednost dokazuju kroz rad i postignuća.
Zaključuje da je emocionalna pismenost ključna za kvalitetan život, kako na poslu, tako i u privatnom životu, te da je važno učiti prepoznati i imenovati emocije kako bismo ih mogli zdravo regulisati. 
Psihologinja Pašić govorila je i o sve češćoj temi sagorijevanja na poslu. Prema njenim riječima, sindrom sagorijevanja razvija se kod ljudi koji su izrazito posvećeni onome što rade, koji ulažu emoc
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
Siniša Stevanović je u prvom dijelu podcasta (IN)Direkt govorio o svom djetinjstvu treniranju karatea i počecima fudbalske karijere.
Ponikao u Partizanu, karijeru gradio kroz igre u Spartaku iz Subotice, zbog pehova sa povredama nije uspio da napravi angažman, kakav je prema potencijalu mogao.
Nakon što je uspio da se vrati iz povrede prvi angažman imao je u ekipi Novog Pazara, gdje je stigao na poziv bivšeg trenera Zorana Njeguša.
- Imao sam predrasude o Novom Pazaru. Kada sam stigao, nisam bio sretan. Da nismo otišli na pripreme u Bar, ja bih se vjerovatno vratio kući. Kada su krenule utakmice, kada sam upoznao grad i ljude, sve je došlo na svoje. To su bile dvije godine u kojim je bilo lijepo. Atmosfera na stadionu me oduševila, Pazar je imao drugu najveću posjetu na domaćim utakmicama. Non-stop dobra atmosfera, gori. Ljudi su bili stvarno odlični, priča Stevanović.
Upravo je iz redova Novog Pazara, stigao na Grbavicu u januaru 2016. godine. U Željezničaru je ostao gotovo šest sezona i za to vrijeme stekao simpatije navijača, ali i proživio dosta lijepih i onih manje lijepih momenata sa klubom.
- Kada sam dobio poziv, ponovo sam bio rob nekih predrasuda. Malo sam kucao na Googleu, vidio navijače, atmosferu, veliki klub i rekao sam idemo. Navijači i veličina kluba su me privukli. Zove te klub koji je u samom vrhu i onda malo vidiš historiju kluba i odluka je donesena, govori Stevanović.
Sa Željom je prošao sve i svašta, bio u borbi za titulu, koja je u dvije sezone izmakla pred sam kraj sezone. 
- Posebno bolno je bilo nakon utakmice u Mostaru sa Zrinjskim, kada smo imali prednost od tri gola. Ja nikada nisam gledao tu utakmicu ponovo, nisam imao hrabrosti. Svi smo slavili, mislili smo da je gotova utakmica. Sjećam se penala koji je pogodio Zakarić i sjećam se Bogičevića, kada smo primili treći gol. Bila je kiša i blato, nabio je glavu na zemlji u blatu i udarao se pesnicama u glavu. Bio je muk u svlačionici, u autobusu, svugdje samo muk, prisjeća se Stevanović.
Odigrao je 11 derbija u kojim je sa svojim saigračima ostvario četiri pobjede, četiri remija i tri poraza.
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
Sjednice Narodne skupštine Republike Srpske tokom čitavog mandata karakterizira nadmoć pozicije, koja bukvalno radi šta hoće: donosi zakone svjesno kršeći Dejtonski mirovni sporazum, onda ih istim onim žarom kojim su izglasani i poništi, vrh entitetskog parlamenta sustavno vodi kampanju protiv Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, no i odluke ovog najvišeg pravosudnog tijela u našoj zemlji uvaži, a posebna je priča biranje Vlade Republike Srpske. Za rubriku vjerovali ili ne istinski se kandidira davanje premijerskog mandata Savi Miniću.
Slovom i brojem - tri puta je izglasan, u dva navrata je - podnoseći ostavku sam najavio svoj opetovani izbor, a kada je nedavno bila treća-sreća, novinari su se zabavljali njegovim objašnjenjem. Minić je, naime, priznajući da je na poziciji mimo entitetskog Ustava, priznao kako su ga o tome obavijestili ambasadori koje je susretao. Doktor Milan Blagojević u Oslobođenju je prošle sedmice
ustvrdio da je Miniću mandat - i ovaj sadašnji, dakle - dodijeljen bez odluke Vijeća naroda Republike Srpske, što je uvjet da se objava o izboru entitetske Vlade pojavi u Službenom glasniku.
S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović najglasniji parlamentarac u Banjoj Luci, lider Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović.
Da li će Branko Blanuša dobiti potrebnu podršku? Gdje je u tim izbornim kalkulacijama Draško Stanivuković?
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
U novoj epizodi podcasta O prostoru sa Zecom i Vukom gost je Vedad Islambegović, arhitekta i vanredni profesor na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, čija profesionalna biografija uključuje studije u Sarajevu i Barceloni, brojne nagrade i višestruke nominacije za prestižna međunarodna priznanja poput Mies van der Rohe i Aga Khan nagrade.
Kroz razgovor, Islambegović otvara niz važnih pitanja o stanju arhitektonske profesije i obrazovanja mladih arhitekata danas. U zemlji koja ima više arhitektonskih fakulteta nego nekadašnja Jugoslavija, govori o “inflaciji diploma” i nedostatku praktičnog znanja, naglašavajući da je praksa ključna i da bi, kako kaže, trebala biti sastavni dio svake godine studija arhitekture. Lično iskustvo potvrđuje ovu njegovu tezu - više je, ističe, naučio na vlastitim greškama nego na fakultetu.
Epizoda donosi i širi društveni kontekst: od paradoksa stambene politike, gdje Sarajevo bilježi višak stambenog prostora uz istovremeno visoke cijene stanova, do pitanja zašto mladi u regionu sve kasnije napuštaju roditeljski dom. 
- Imamo 25 posto stambenog prostora, viška, imamo te besmislene cijene stanova. Gdje je smješten taj višak? Pa smješten je u bespravnim naseljima jer imamo ogromne kuće po 150-200 kvadrata ili sadašnja isto tendencija da se kupuju stanovi da pare ne bi propadale, priča Islambegović.
Poseban fokus razgovora bio je na modelima priuštivog stanovanja u Evropi i Velikoj Britaniji, kao mogućim smjernicama za našu budućnost.
- Mi kad pričamo o zapadu, mi ga posmatramo kao strogi kapitalizam, jer mislimo da svi kupuju stanove ko što ih mi ovde kupujemo. Zapravo, kad pogledate kompletnu Evropsku uniju, uključujući Britaniju, koja više nije dio Evropske unije, sve vrijeme postoji politika subvencioniranog stanovanja. upravo iz razloga da bi se sačuvali mladi i da bi se da bi se spriječili ovi društveni revolti koji nastaju kao reperkusija toga - stanovanje nije ljudsko pravo, zagarantovano ljudsko pravo, ali se tretira kao tako, govori Islambegović. 
Islambegović govori i o ličnom odnosu prema arhitekturi, koju naziva najljepšim zanatom na svijetu, te o izazovima rada u struci k
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...