Oslobođenje Podcast

Send us Fan Mail
Kada je Sergej Barbarez dobio poziv da preuzme fudbalsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine, nije odgovorio odmah. Tražio je 15 do 20 dana mira, bez razgovora i savjeta sa strane, kako bi sam sa sobom raščistio želi li prihvatiti posao koji u ovoj zemlji nikada nije samo fudbalski. O odluci u početku nije razgovarao čak ni sa suprugom, dok ga je majka pitala: „Sine, šta će ti to?“.
Danas, uslijed uspjeha koje naša reprezentacija niže, ona se raspituje za igrače, posebno za Esmira Bajraktarevića, i pita sina hoće li “onaj mali” igrati. U toj porodičnoj epizodi možda se najbolje vidi koliko je reprezentacija ponovo postala važna ljudima. Upravo je vraćanje njenog značaja Barbarez od početka postavio kao jedan od svojih najvažnijih ciljeva.
- Mislim da kao stručni štab radimo dobar posao. Vodili smo računa o karakteru igrača i ono najvažnije, uspjeli smo vratiti kult reprezentacije, ali sada dolazi teži dio. Kada postaneš zvijezda, treba i da ostaneš zvijezda, kazao je Barbarez za Oslobodjenje.ba u novoj epizodi podcasta Opet Laka.
Do igrača koji su odrasli izvan Bosne i Hercegovine nije dolazio velikim govorima i obećanjima. Razgovarao je sa svakim ponaosob i postavljao jednostavno pitanje: „Hoćeš li igrati za nas?“. Kaže da su svi odgovorili potvrdno i da je svaki od tih odgovora došao od srca.
Upravo taj odnos prema državnom dresu vidi kao najveću snagu ekipe. Barbarez ne obećava da reprezentacija neće gubiti, ali vjeruje da pristup, ponos i osjećaj pripadnosti ne smiju nestati.
- Oni vole ovo što rade i ponosni su što su reprezentativci Bosne i Hercegovine. To im je najvažnije. Možemo izgubiti i gubit ćemo utakmice, ali taj pristup je ključ svega, poručio je.
Jedan od najtežih trenutaka njegovog mandata bio je poraz od Njemačke rezultatom 7:0. Ipak, upravo je nakon te utakmice postao još uvjereniji da ekipa ide u dobrom pravcu.
- Mi smo svoju priču počeli kada smo izgubili 7:0 u Njemačkoj. Tu noć sam shvatio da sve ovo vrijedi i da će biti dobro. Tri dana kasnije odigrali smo 1:1 protiv Nizozemske i onda je krenulo. Kada gubim, još sam veći optimista. Iz pobjede dobiješ iskustvo, ali iz poraza učiš, rekao je Barbarez.
Pred reprezentacijom je i period bez Edina Džeke, čovjeka koji je gotovo dvije decenije bio njeno najprepoznatljivije lice. Barbarez ne krije da njegov odlazak neće biti lako nadoknaditi, ali ne želi ni da se od nekog drugog igrača pravi njegova kopija.
- Nema novog Džeke i neće ga nikada ni biti. On je naš najveći ambasador. Ali kada se jedna vrata zatvore, druga se otvore. Neko će morati preuzeti ulogu vođe. Grupa uvijek izbaci nekoga ko će je povesti, objasnio je selektor, naglašavajući da Džeko i nakon završetka igračke karijere treba ostati blizu reprezentacije.
Razgovor s Lakom vratio je Barbareza i na početke mnogo prije selektorske klupe - od djetinjstva uz stadion Veleža i prve profesionalne prilike do odlaska u Njemačku, gdje je trebao ostati dvije sedmice, a ostao je 35 godina. Put do Bundeslige nije bio ni brz ni glamurozan. U Berlinu mu je plata kasnila mjesecima, a bilo je dana kada sa suprugom nije imao dovoljno novca ni za odlazak u prodavnicu.
Kasnije su stigli Borussia Dortmund, Hamburg, Bayer Leverkusen, 330 utakmica u Bundesligi i status jednog od najboljih stranih igrača njemačkog prvenstva. Dobio je priliku da zaigra za Njemačku, ali tvrdi da je nije ni razmatrao. Odbio je i Bayern, jer mu se nije dopao način na koji su ljudi iz tog kluba razgovarali s njim.
Njegova veza s reprezentacijom počela je putovanjem u Argentinu koje je trajalo 23 sata i uključivalo pet presjedanja. Stigao je povrijeđen i bez kopački, uvjeren da je pozvan samo kako bi upoznao ekipu i odigrao jednu minutu. Kopačke su mu kupili na licu mjesta, a umjesto jedne minute odigrao je cijelu utakmicu.
- To je kada voliš. Ja volim ovu reprezentaciju, o tome se radi. U klub dođeš i radiš. Voliš klubove, ali to je ipak biznis. Reprezentacija je ljubav i zato je nešto posebno, rekao je.
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
Šta je gore od rečenice: „Imate rak“? Možda samo jedna rečenica koju nijedan roditelj ne bi smio čuti: „Vaše dijete ima rak“. 
U trenutku kada čujete tu dijagnozu, sve što ste do tada poznavali prestaje biti važno. Planovi, svakodnevica, posao, obaveze… sve stane. Ostane samo pitanje kako spasiti svoje dijete. 
Ali dok se porodica bori za život bolesnog djeteta, često se zaboravi da bolest ne pogađa samo njega. Ona mijenja cijelu porodicu. Braću i sestre, roditelje, odnose među njima, pa čak i ljude oko njih.
Kako izgleda život porodice nakon dijagnoze? Kako se nositi s pogledima, pitanjima, nerazumijevanjem i vlastitim strahom? I šta se događa s djecom koja nisu bolesna, ali svakodnevno gledaju kako se njihova porodica mijenja? 
Atifa Buldić-Bešić i Fikret Kubat iz Udruženja „Srce za djecu oboljelu od raka“ u Oslobođenoj govore o vlastitoj borbi za bolešću, ali i o svakodnevnoj borbi i angažmanu Udruženju da pomogne najmlađim stanovnicima ove zemlje. 
Kada su Atifi rekli da njena kćer ima leukemiju, djagnozu je, kako objašnjava, odmah povezala sa gubitkom i smrću. Jedino iskustvo koje je imala bilo je vezano za djeda, koji je preminuo od karcinoma dok je ona još bila veoma mala. 
- Nikad ja to nisam doživjela na svojoj koži, ni na jedan način. I prvo što sam povezala s tim je ustvari smrt i taj gubitak, kazala je. 
Najveći strah, kaže, bio je prisutan iz dana u dan, posebno tokom perioda liječenja njenog djeteta. Svaka noć donosila je novu brigu i pitanje šta bi se moglo dogoditi. 
- To je ustvari najveći strah koji je spavao sa mnom na jastuku. Legnem navečer i gledam svoj strah pored sebe na jastuku. Da li će njoj nešto biti u toku noći, ispričala je. 
Liječenje je, prema njenim riječima, bilo praćeno stalnim praćenjem reakcija na terapiju. Strah nije bio vezan samo za samu bolest već i za moguće posljedice liječenja.
- Prima terapiju, gledam u nju, gledam kako diše, ali je to realan strah, kaže Atifa, dodajući da su ljekari upozoravali porodicu da pažljivo prate njene reakcije.
Posebno je teško bilo nositi se sa činjenicom da terapije, iako neophodne, mogu biti veoma zahtjevne za organizam. Danas je, kako ističe, situacija drugačija jer je njeno dijete dobro, pa je i strah koji je godinama bio dio svakodnevice ostao iza nje.
Vedad je 2006. godine imao samo tri i po godine kada su roditelji primijetili da drugačije hoda. 
- Pitali smo ga, on kaže da ga bole noge. Otišli smo u Podhrastove, priča njegov otac, Fikret Kubat,  direktor Udruženja "Srce za djecu oboljelu od raka".
Iako prvi nalazi nisu pokazivali ništa alarmantno, doktorica je primijetila promjenu u njegovom hodu i insistirala na dodatnim pregledima. Ubrzo je otkriven tumor u predjelu abdomena, a Vedad je dobio dijagnozu Burkittovog limfoma.
-To je bilo najteže, suočavanje s dijagnozom, kaže Kubat. 
Roditelji su saznali da će njihov sin umjesto operacije morati na hemoterapiju. Vedad je, srećom, brzo ušao u remisiju i činilo se da je najteži period iza porodice. Međutim, samo 23 dana nakon završetka liječenja, Vedad se ponovo požalio na bolove u nogama. 
- U jednom trenutku se igramo na trosjedu, u drugom on kaže: "Babo, bole me noge". Njegova majka insistirala je na dodatnim pretragama. Krvna slika pokazala je da nešto nije u redu, a punkcija koštane srži potvrdila je povratak bolesti. 97 posto koštane srži bilo je zahvaćeno za 23 dana, kaže. 
Za porodicu je tada sve počelo ispočetka.
- Onda ponovo sve ispočetka krenulo. Bilo je stvarno teških trenutaka, gdje mu je život bukvalno njegov visio o koncu, ističe.
Posebno teški bili su i uslovi liječenja. Roditelji su uz djecu mogli biti svega tri sata dnevno. 
Atifa i Fikret, roditelji djece oboljele od raka, koji su danas aktivni i u Udruženju "Srce za djecu", svoje lično iskustvo pretvaraju u borbu za bolji sistem zdravstvene zaštite. Kako ističu, pomoć djeci nije samo pitanje novca, iako su donacije često presudne kada lijekovi koštaju hiljade maraka. Jednako su važni podrška porodicama, psihološka pomoć, razumijevanje i dostupnost pravovremenog liječenja. 
Iz Udruženja poručuju da žele biti partner institucijama u unaprjeđenju sistema, a ne samo organizacija kojoj se dodjeljuju grantovi. Poseban naglasak stavljaju na dostupnost savremenih lijekova, bolju organizaciju zdravstvene zaštite i ulaganje u znanje domaćih ljekara.  Cilj je, kada god je to medicinski moguće, djeci omogućiti liječenje u Bosni i Hercegovini, dok bi se u inostranstvo odlazilo kada za to postoji stvarna medicinska potreba. Umjesto da pacijenti uvijek putuju za znanjem, poruka roditelja je da znanje i iskustvo treba dovoditi u BiH kroz edukaciju ljekara i međunarodnu saradnju.
Njihova poruka institucijama je jasna: kritika sistema nije usmjerena protiv pojedinaca, već ima za cilj da se sistem mijenja nabolje. Pomoć jednom djetetu rješava jedan problem, ali izgradnja boljeg sistema može promijeniti živote brojnih porodica.
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
Šta ostane kada uspjeh, novac, pozicija i potvrda drugih prestanu biti mjerilo vlastite vrijednosti? Sa tim poitanjima otvaramo novu - treću sezonu podcasta Životna škola.
Upravo je odnos prema uspjehu jedna od tema razgovora sa Darkom Mirkovićem, predavačem, trenerom i poduzetnikom koji već dvije decenije istražuje kako ljudi razmišljaju, šta ih pokreće i motiviše.
Mirković otvoreno govori o vlastitom putu i promjeni pogleda na stvari koje su mu nekada bile najvažnije. Prisjećajući se djetinjstva, kaže da je želio automobile, putovanja, novac i slobodu, ali i potvrdu vlastite vrijednosti. Danas na uspjeh gleda drugačije. U razgovoru objašnjava zašto ga više ne posmatra kao tačku do koje čovjek treba stići te govori o unutrašnjem miru, slobodi i upoznavanju sebe.
Mirković govori o periodu u kojem se nakon povratka iz Sjedinjenih Američkih država odlučio za posao u Raiffeisen banci, iako je imao ugovor na tri mjeseca, bez fiksne plate. Govori o odlasku od vrata do vrata, prvim klijentima i pristupu zbog kojeg je svaku nedoumicu pokušavao pretvoriti u novu mogućnost.
Iz tog iskustva razgovor prelazi na prodaju, odnos prema klijentima, liderstvo i probleme koji nastaju kada najbolji prodavači postanu menadžeri, ali nastave razmišljati kao izvršioci. Mirković govori i o motivaciji, manipulaciji, povjerenju i intuiciji.
U Životnoj školi otvara se i pitanje odnosa zaposlenih i poslodavaca, angažovanosti na poslu, quiet quittinga i novih generacija koje dolaze na tržište rada. Mirković govori o njihovom odnosu prema poslu, instant nagradama i društvenim mrežama, ali naglašava i njihove kvalitete.
Veliki dio razgovora posvećen je strahovima. Mirković kao dva fundamentalna stečena straha izdvaja strah od neuspjeha i strah od odbacivanja, a govori i o vlastitom strahu od gubitka kontrole.
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović Edin Dilberović, dugogodišnji direktor Direkcije za evropske integracije naše zemlje. 
Karijeru je započeo u Ministarstvu vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, gdje je sada sekretar, bio je naš ambasador u Beču i Berlinu, radio s UN-om, OSCE-om, Vijećem Evrope, ali i s domaćim političarima. Uživo je pratio i pomagao napore da se naprave reformski iskoraci, a bez sumnje prati i analizira planetarne turbulencije kojima svjedočimo. 
Zna li Bruxelles ko koči Bosnu i Hercegovinu - jesu li konačno sve maske pale? Hoće li Vučiću i dalje gledati kroz prste?
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
- Rodila si, šta hoćeš, jedna je od rečenica uz koje su generacije žena naučile prihvatati bol, nelagodu i promjene u vlastitom tijelu kao nešto s čim jednostavno moraju živjeti. Ali ono što je često ne mora istovremeno biti i normalno.
Upravo je to jedna od ključnih poruka doktorice Amre Mujkanović Džino, specijalizantice ginekologije i akušerstva i gošće nove epizode podcasta (Ne)poznato ljudskom tijelu. Razgovor o ženskom zdravlju otvorio je treću sezonu podcasta, a u fokusu su promjene kroz koje žensko tijelo prolazi nakon poroda, tokom perimenopauze, menopauze i drugih tranzicijskih perioda.
Ono što je sigurno problem u ženskom zdravlju jeste što se upravo to što je normalno zamijeni za čestu pojavu, upozorava dr. Mujkanović Džino. Bolni intimni odnosi, osjećaj nelagode u području karlice i vagine, urinarna inkontinencija, nekontrolisano ispuštanje gasova ili stolice samo su neki od problema koje, kaže, žene nauče trpjeti godinama.
Poseban dio razgovora posvećen je oporavku nakon poroda i uvriježenom očekivanju da bi žena nakon četiri do šest sedmica trebala biti spremna vratiti se životu kakav je vodila prije trudnoće.
Razgovaralo se i o carskom rezu, koji žene, kako kaže gošća, ponekad ni same ne doživljavaju kao operaciju. Dr. Mujkanović Džino naglašava da je riječ o „vrlo, vrlo ozbiljnoj abdominalnoj operaciji“ te detaljno objašnjava kroz koliko se slojeva prolazi prije dolaska do maternice i koliko tkiva nakon toga mora zacijeliti.
Jednako važna tema je karlično dno i problemi koji mogu nastati nakon trudnoće i poroda. Posebno je naglašeno da univerzalno propisivanje Kegelovih vježbi nije odgovor za svaku ženu, jer stanje mišića karličnog dna prvo treba procijeniti.
U drugom dijelu epizode razgovor prelazi na perimenopauzu i simptome koji se ne svode samo na valunge i promjene menstrualnog ciklusa. Problemi sa snom, razdražljivost, anksioznost, poteškoće s koncentracijom, zaboravljanje, smanjen libido i bolni odnosi također mogu biti dio ovog tranzicijskog perioda, iako Dr. Mujkanović Džino upozorava da druge moguće uzroke treba isključiti.
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...