Oslobođenje Podcast

Send us Fan Mail
Tomislav Tomić, aktuelni fudbaler i kapiten NK Široki Brijeg, novi je gost u podcastu (IN)Direkt.
S Tomićem smo razgovarali na stadionu Pecara, gdje je i počela njegova karijera. Ono što je interesantno je da je i njegov otac igrao sa dosta uspjeha za Široki Brijeg.
- Moj otac je igrao za Široki Brijeg, do svoje 38. godine. Svaki dolazak tu, u meni budi emocije, sjećam se osvojenih titula 2004. i 2007., atmosfere koja je bila tada. Ostaje mi žal što nisam klubu dao neke svoje najbolje godine. Također mi je žao što nisam osvojio neki trofej sa Širokim, a bila mi je velika želja, priča Tomić.
Ponikao na Pecari, odakle je poslan na kaljenje u GOŠK, a taj odlazak se ispostavio kao pun pogodak.
- Odluka o odlasku u GOŠK mi je dosta pomogla. Negdje moraš početi. Tada mladi igrači nisu dobivali prostora kao sada. U dogovoru sa ocem prihvatio sam odlazak u Gabelu. Na početku je bilo teško, ali je sa vremenom to sve došlo na svoje. Bio sam mlad, nisam ni igrao kada sam došao, to mi je teško padalo. Kada sam počeo igrati, sve je krenulo kako treba. Na proljeće sam igrao stalno i ušli smo u Premijer ligu BiH. Imali smo dobru ekipu i to je bio veliki uspjeh, govori Tomić.
Iz Gabele je stigao na Grbavicu, gdje je sa Željezničarom osvojio titulu prvaka BiH, postao neizostavan član ekipe, a u određenom momentu je i nosio kapitensku traku. Nakon određenih nesporazuma napustio je Plave i otišao u Grčku. Kratka epizoda u Xanthiju nije ostala zapamćena.
- Imao sam pozive iz Željezničara, Sarajeva i Zvijezde. Ja sam htio nazad u Široki, ali nakon razgovora nisam dobio uvjerenje da ću igrati. Iz kluba su bili korektni i ja sam tada otišao u Želju. Amar Osim me je nazvao preko jednog čovjeka iz Gruda, stigao sam u Međugorje na pripreme. On je na prvu bio smiješan, imao je neku nezgod s psom. Svi znamo Amara. Radi se o jako inteligentnom čovjeku. Ja sam stigao nakon duple krune, koju su osvojili. Sam prelaz iz GOŠK-a u Željezničar je velika stvar, ali i zahtjevno za svakog igrača, ističe Tomić.
Iz Grčke je stigao u redove Zrinjskog i za sezonu i pol u kojim je nastupao za Plemiće osvojio je dvije titule prvaka BiH.
- Imali smo prvu polusezonu kada sam došao borbu sa Slobodom, ali smo uspjeli na kraju da budemo prvi. U narednoj sezoni smo izgledali još bolje sjećam se da nam je Čala Janjoš čestitao titulu nakon 14. kola ja mislim, rekao je.
Imao je priliku raditi sa Blažom Sliškovićem, a ostat će zapamćeno kakav je imao odnos sa igračima.
- Baka je kralj. On je čovjek kojeg voli i prvi i 21. igrač. On napravi takvu atmosferu da su svi zadovoljni i uvijek je bio spreman da zaštiti igrače pred svima. Zato ga igrači i vole, kazao je Tomić.
Odlazak u Olimpiju i Ljubljanu ujedno je i period koji smatra najboljim u svojoj karijeri. Godinu dana je nastupao za Admiru u Austriji, a potom je uslijedio povratak u Olimpiju i odlazak u Celje. Generalno, kako sam kaže, Slovenija je vrlo bitna stanica u njegovoj karijeri.
- U Sloveniji mi je bio najbolji period karijere. Kada je stigla ponuda, pošto je bilo i drugih ponuda, mislio sam blizu sam kući, okolo su bolje lige, tako da je to rpevagnulo. Ispostavilo se kao pun pogodak. Htjeli su da osvoje titulu, Igor Bišćan je stigao za trenera i mi smo stvarno te godine osvojili duplu krunu. U Sloveniji sam osvojio tri trofeja, igrao sam play-off protiv Spartaka iz Trnave i žao mi je što nismo uspjeli tada da prođemo u grupe, rekao je Tomić.
U zimu 2023. godine se odlučio na povratak u Široki Brijeg i kako nam je rekao u razgovoru, tu će i završiti njegova karijera. Upravo na Pecari na kojoj smo snimali ovu emisiju. Stadionu gdje je sve počelo i gdje svaki dolazak na ovaj teren, budi posebne emocije u njemu. 
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
Početkom juna Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira u Bosni i Hercegovini odlučivat će o novom visokom predstavniku u našoj zemlji. Kandidata ima, a sam Christian Schmidt kaže kako njegov nasljednik mora znati da je ovo balansiranje između nemoguće misije i malih koraka naprijed. Oni, pak, koji su ga združenim snagama napadali, podijelili su uloge: trbuhozborci SNSD-a i HDZ- a ne kriju koliko žele kraj OHR-a, Milorad Dodik se jedan dan hvali kako će on odlučiti umjesto PIC-a, drugi dan prijeti vraćanjem onih istih zakona koje je već jednom donio, pa natjerao Narodnu skupštinu Republike Srpske da ih redom poništi, a Dragan Čović bi onako diplomatski - iselio OHR u Bruxelles. Bošnjački jurišnici su zaboravili koliko su bili kivni na visokog predstavnika, pa ga sad tobože ne daju. 
Izborna kampanja - jasno je - vodi se preko leđa naroda i države, a najglasniji su oni kojima je i do naroda i do države stalo koliko i do lanjskog snijega. 
Samoproglašeni zaštitnici Bošnjaka, predvođeni vrhom SDA, svoje verbalne haubice uperili su u lidera Naroda i
pravde, koji im je trenutno kriv čak i za obrušavanje mosta na Savi.
S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović, krunski osumnjičenik, državni ministar vanjskih poslova naše zemlje Elmedin Konaković. 
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
Sead Jahić, “arhitekta mogućnosti”, kako ga Amir Vuk Zec naziva je osnivač IDEA-Co agencije i stručnjak s više od 40 godina iskustva u industriji, razvoju i sistemima upravljanja kvalitetom. Diplomirani je mašinski inženjer, certificirani TÜV Lead Auditor, dugogodišnji konsultant za organizacijski razvoj i ISO standard i predsjednik Udruženja inženjera BiH te gost nove epizode podcasta O prostoru sa Zecom i Vukom.
Profesionalnu karijeru započeo je u kompaniji FERING, gdje je napredovao do pozicije direktora razvojnog sektora i vodio brojne projekte iz oblasti razvoja proizvoda, tehnologije i menadžmenta kvaliteta.
Agencija IDEA-Co osnovana je 2002. godine s ciljem pružanja stručne podrške organizacijama u unapređenju poslovanja kroz sisteme kvaliteta, strateški menadžment i informacione tehnologije. Danas IDEA-Co djeluje kao mreža stručnjaka i partnera koji realizuju projekte širom regije.
Javno djelovanje i briga, Seada Jahića o njegovoj Gračanici, o razvoju mašinskoj industriji u Bosni i Hercegovini, o kojoj puno kao inženjer mašinstva zna, je dokaz svjesnosti pojedinca i njegove odgovornosti naspram cjeline-tijela države.
Jahić sada radi konsultantske usluge i prisutan je kao moderator promjena, ambijenta u kojem se društvo nalazi. Ta njegova angažovanost i aktivnost proizlazi iz ljubavi o prostoru u kojem je stasao i formirao se.
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
Mostarski stand up komičar i podcaster Omer Hodžić gost je nove epizode podcasta Opet Laka, u kojoj s Elvirom Lakovićem razgovara o humoru, odrastanju u Mostaru i stvarima koje se na Balkanu najčešće pokušavaju izgovoriti kroz šalu.
Iza improvizacije i prepoznatljivog crnog humora, razgovor vrlo brzo odlazi i u lične teme, posebno kada se dotaknu njegovog odrastanja bez oca, koji je poginuo na početku rata. Hodžić priznaje da o tome godinama nije mnogo govorio, niti je znao kako da taj gubitak zapravo posmatra.
- Nisam nikad postao svjestan da nemam oca jer ga nikad nisam imao. Nisam znao kako je to imati oca, pa da mi nešto fali. Tek sam kasnije shvatio da sam bio ljut jer sam osjećao kao da me izdao. A možda da sam imao oca, ne bih bio komičar uopšte, govori Hodžić.
Kroz razgovor objašnjava i da ga je upravo humor naučio kako da preživi nelagodu, ali i kako da od nje napravi materijal za nastupe.
- Ljudi misle da sam stalno veseo jer sam komičar, a zapravo nisam nešto pretjerano dobro raspoložen. Jedino kad aktivno nasmijavam ljude osjećam se dobro. Kad dobiješ taj smijeh i aplauz, to kao da ti pomiluje dušu, kaže Hodžić.
Govoreći o stand upu, objašnjava da publika često ne vidi koliko je taj posao zapravo psihološki iscrpljujući i koliko komičar zavisi od reakcije ljudi ispred sebe.
- Stand up komičar svira publiku isto kao što muzičar svira instrument. Moraš imati smijeh svakih nekoliko sekundi. Kad šala ne prođe, to je baš grozan osjećaj, ali s vremenom naučiš da publika ne vidi šta se dešava u tvojoj glavi dok pokušavaš spasiti nastup, govori Hodžić.
Nova epizoda podcasta Opet Laka donosi razgovor koji kroz humor otvara mnogo ozbiljnije teme - od rata i identiteta do usamljenosti, publike i potrebe da se ljudi, barem na trenutak, iskreno nasmiju.
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
Tamara Misirlić, sportistkinja i aktivna humanitarka, je već kao tinejdžerica počela pomagati ljudima u teškim životnim situacijama, a kasnije je svoj rad formalizovala kroz fondaciju. Ova 23-godišnja djevojka je svoj život posvetila i stavila u službu onih koje žive bez osnovnih uslova za život, djeci koja spavaju na podu i ljudima koje je društvo, ali i njihova djeca, odavno zaboravilo.
Tamara je u Oslobođenoj govorila o svom dugogodišnjem terenskom radu i posvećenosti pomoći ljudima koji žive u izrazito teškim i neuslovnim okolnostima, naglašavajući da takav angažman zahtijeva veliko strpljenje, spremnost na fizički napor i potpuno prihvatanje realnosti u kojoj ti ljudi žive. 
- Ja kažem da je to moj put. Mnogi su želeli ići sa mnom i onda kad krenu, i kad vide da dobiješ i osip po telu i da te i bube jedu i da su to neuslovi, i da moraš i hodati i penjati se i da vući kese, brzo odustanu. Kažem ljudima koji idu sa mnom da moraju krenuti od činjenice da ta baka živi bez struje i bez vode i da se možda godinama nije kupala. I ne možeš da se povlačiš, da izbegavaš kontakt, jer bi to za njih bila uvreda, kaže Tamara.
 Ali nekada se zbog tog kontakta stvari i zakomplikuju, barem za Tamaru.
- Kada dođem, oni me grle, ljube me, jer je to za njih taj trenutak koji im znači sve. To je neka čista, iskrena emocija. Bila sam i sama u situaciji da sam zbog takvog rada završila u bolnici, dobila zaraznu bolest i rane po telu, jer mi je imunitet pao. Nakon toga mi je doktor rekao da više ne smem raditi bez zaštite, ali ja to ne mogu. Ne želim stavljati masku i rukavice jer ne želim stvarati distancu. Za mene je to, jednostavno, ljudska bliskost i iskrena emocija, kaže ova mlada djevojka. 
U svom iskustvu rada sa starijima, prisjetila se i jedne potresne priče o ženi koju je upoznala prije četiri godine. Riječ je o baki koja je imala 114 godina i bila, kako navodi, najstarija žena na Balkanu u tom trenutku. 
- Rodila je šesnaestoro dece, prošla ratove, glad, krize, sve ono što jedan čovek može da preživi. Bila je pokretna do 110. godine, navodi Misirlić.
Ono što je zatekla na terenu bilo je izuzetno teško.
- Vidim ženu u krevetu, bez struje, bez vode. Kuća gotovo da se srušila. Nije imala ni krevet, spavala je na nekim daskama i starom dušeku, opisuje ona, dodajući da je starica imala više od stotinu potomaka širom svijeta. 
Uprkos tome, brigu o njoj je vodio samo jedan sin, koji je i sam bio u lošem zdravstvenom stanju i bez mogućnosti da joj pruži adekvatnu njegu. Misirlić ističe da su ovakvi primjeri pokazatelj duboke društvene nebrige, ali i emocionalnog udaljavanja od starijih ljudi. 
- Žena koja je toliko toga prošla i koja bi trebalo svima nama da bude kao neki dragulj, da je svi pazimo, dočekala je kraj života u takvim uslovima, kaže ona.
Posebno naglašava da je usamljenost najveća bol starijih osoba, čak i više od materijalne oskudice.
- Smatram da je najveća bol tih ljudi ta samoća. A naročito kod onih koji imaju decu i koji prirodno očekuju da im se uzvrati ljubav i pažnja u starosti, ističe Misirlić.
Dodaje da starijima često nije važno ništa materijalno, već prisustvo i pažnja druge osobe. 
- Nije njima stalo ni do kuće, ni do kreveta, ni do nameštaja, već da im neko pruži ruku kao čovek, naglašava ona. 
Na kraju, podsjeća na jednostavne, ali često zaboravljene potrebe starijih ljudi: razgovor, prisustvo i pažnja.
- Oni su željni razgovora. Oni žive za taj trenutak da progovore s nekim, da popiju kafu, da ih neko sasluša, da neko čuje njihovu muku i da otvore nekome dušu, zaključuje Tamara.
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...