Oslobođenje Podcast

Send us Fan Mail
U ovoj epizodi Oslobođene govorimo i o temi koju društvo često posmatra površno - hidžabu. Za neke simbol vjere, za druge simbol ograničenja, a za mnoge pitanje o kojem imaju mišljenje bez stvarnog pokušaja da razumiju ženu koja ga nosi. Može li ono što nekome izgleda kao strogo pravilo, drugome zapravo biti osjećaj slobode? I imamo li pravo suditi izborima koje sami nikada nismo morali donijeti?
Gošća Emina Fajić govorila je o svom životnom putu, borbi s karcinomom dojke i odluci da nosi hidžab, ističući da je upravo bolest bila prekretnica koja je dodatno učvrstila njenu povezanost s vjerom.
Prisjećajući se trenutka kada su ona i njena sestra, u razmaku od samo mjesec dana, saznale da boluju od karcinoma dojke, Emina kaže da je upravo tada doživjela najdublju duhovnu spoznaju.
- Vjeru sam spoznala onog dana kada sam dobila papir da imam rak. Prvo što sam uradila bilo je da sam otišla kući, pala na sedždu i počela klanjati. Od tog dana nisam prestala. Moja povezanost s vjerom nikada nije bila jača nego tada, kazala je.
Iako dolazi iz vjerske porodice i cijeli život je odgajana u tom duhu, ističe da je suočavanje s teškom bolešću promijenilo njen pogled na život.
- Ne mogu reći da sam se vjeri vratila jer sam cijeli život bila odgajana u vjeri. Međutim, kada smo sestra i ja dobile dijagnozu karcinoma dojke, shvatile smo da nam jedino vjera može pomoći da izdržimo sve što dolazi, kaže Emina.
Posebno naglašava da nikada nije osjećala ljutnju niti se pitala zašto se bolest dogodila baš njoj.
- Nikada nisam bila ljuta. Nikada nisam pomislila: Zašto ja? Pitala sam se samo šta mi Gospodar šalje kroz ovu dijagnozu i koju poruku trebam razumjeti, kaže ona.
Tokom liječenja, Emina i njena sestra prošle su kroz zahtjevne terapije i hemoterapije, zbog kojih su obje izgubile kosu. Upravo tada počela je razmišljati i o nošenju hidžaba.
- Kada smo izgubile kosu, ja sam to doživjela kao znak. Pomislila sam da možda ne trebam čekati starost da se pokrijem. Život nije zagarantiran i niko ne zna koliko vremena ima pred sobom.
Emina ističe da je riječ o jednom od najvažnijih koraka u njenom životu, koji je došao nakon dubokog promišljanja, duhovnog sazrijevanja i životnih iskušenja kroz koja je prošla. Kako kaže, ključ svega bila je sama odluka. Prisjetila se da je hidžab počela nositi na svoj 28. rođendan, koji danas doživljava kao simbol novog početka.
- Bio je moj 28. rođendan tada. Taj rođendan je za mene predstavljao jedno novo rođenje. Rekla sam sebi: od sada sam ovo nova ja, priča nam Emina.
Dodaje kako je tada shvatila da mnoge žene praktikuju vjeru, ali nikada ozbiljno ne razmišljaju o tom koraku, dok je kod nje želja već postojala i samo je čekala trenutak da je pretoči u djelo. Govoreći o tome šta za nju danas predstavlja marama, Emina ističe da je njen smisao mnogo dublji od vanjskog izgleda.
- Za mene marama znači da radim sve ono čime ću zadovoljiti Gospodara, jer mi je On omogućio sve što imam. Posebno zdravlje i svaki novi dan života, kaže ona.
Naglašava da nošenje hidžaba ne vidi kao obavezu prema ljudima, već kao ličnu duhovnu borbu i izraz zahvalnosti.
- Gospodaru marama ne treba. To je zapravo borba sa samim sobom, sa svojim egom. Da sam spremna dati nešto od sebe radi Njegovog zadovoljstva, zaključuje. 
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
Uprkos očekivanjima, dvodnevno druženje Vijeća za implementaciju mira u Bosni i Hercegovini okončano je bez bijelog dima: novi šef OHR-a nije izabran, mada se činilo da svi putevi vode ka tome da Antonio Zanardi Landi ušeta u Bijelu kuću na obali Miljacke. Teren je bio prilično preoran, novinarima su šaptana imena konkurencije radi, pa su čak i Sjedinjene Države izbacile svog, navodnog kandidata Williama Rugera, za koga je od početka bilo jasno da je u orbiti s ciljem - kako se kod nas kaže - da se vlasi ne dosjete, jer je upravo Landi američki favorit. U istom je paketu bio i Emanuele Giaufret, Italijan kao i Landi, najpoznatiji po dužnosti šefa Delegacije EU u Srbiji. No, bila je to jednačina bez ijedne nepoznate: tri imena, dva italijanska kandidata, dva američka prijedloga, nije ni trebalo čekati zasjedanje da se ozvaniči kako iza Landija stoje Vlada Italije i SAD. Ali, kada je u utrku, minut do 12, ubačen francuski diplomata Réne Troccaz, i to uz presing važnih gostiju iz Evropske unije, dalo se naslutiti da imenovanje neće proći glatko, možda baš i zbog načina na koji se zaigralo na Landija. 
Ispostavilo se da su ključne evropske sile Francuska i Njemačka za Troccaza dobile podršku Velike Britanije, najodanijeg američkog partnera na našem kontinentu, pa su produžeci zakazani za kraj mjeseca. 
S nama je danas u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović Adis Arapović, politolog i politički analitičar.
Je li bio iznenađen američkim saopćenjem? Kakve su šanse francuskog diplomate da dođe u Sarajevo? Može li Bosna i Hercegovina postati poligon za obračun i potkusurivanje?
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
U novoj epizodi podcasta O prostoru sa Zecom i Vukom, gost je arhitekta i urbanista Semir Zubčević, jedan od najistaknutijih predstavnika generacije arhitekata koja se pojavila osamdesetih godina i obilježila jedno važno razdoblje sarajevske arhitektonske scene. 
Stasavajući u projektnoj kući DOM, tada predvođenoj mladim direktorom Hasanom Ćemalovićem, u okruženju koje je mladim autorima pružilo priliku za razvoj i profesionalnu afirmaciju, Zubčević je bio dio generacije čiji su članovi kasnije ostvarili značajne međunarodne karijere, potvrđujući kvalitet tadašnje škole arhitekture i obrazovnog sistema.
Ovaj razgovor prati njegov profesionalni put od prvih uspjeha na velikim urbanističkim konkursima u Sarajevu, preko odlaska u Beč, grad koji je za mnoge arhitekte s ovih prostora predstavljao mjesto najvećih profesionalnih izazova i mogućnosti, do pozicije partnera u renomiranom bečkom arhitektonskom birou AWZT. Kroz brojne projekte urbanističkog planiranja i arhitekture, Zubčević je učestvovao u oblikovanju novih gradskih cjelina i javnih prostora koji su postali sastavni dio savremenog identiteta Beča.
U podcastu govori o iskustvu rada na velikim urbanističkim zahvatima, planiranju kvalitetnog stanovanja, stvaranju javnih prostora koji zaista postaju dio života građana, te o odgovornosti arhitekata i urbanista u oblikovanju gradova. Poseban dio razgovora posvećen je projektima bolničkih kompleksa i savremenih zdravstvenih ustanova, području u kojem je stekao značajno međunarodno iskustvo i postao prepoznat kao ekspert koji svoja znanja prenosi novim generacijama arhitekata.
Razgovaramo i o mogućnostima snažnijeg povezivanja domaće stručne scene sa arhitektima koji djeluju širom svijeta, kao i o ideji stvaranja Centra za arhitekturu, mjesta susreta znanja, iskustava i različitih profesionalnih perspektiva. Kroz tu temu otvara se i pitanje kako gradovi mogu koristiti potencijal vlastitih stručnjaka u promišljanju budućeg razvoja i kvalitetnijeg upravljanja urbanim prostorom.
Iako je profesionalno ostvarenje pronašao u Austriji, Semir Zubčević nikada nije prekinuo vezu sa prostorom iz kojeg je potekao. Njegov profesionalni i životni put svjedoči o tome koliko su iskustvo, obrazovanje i kulturni horizont jednog prostora važni za oblikovanje arhitektonske misli. Zajedno sa suprugom, arhitekticom Dalilom Zubčević, koja u Beču vodi biro Atelier 13, a u Istri zajedno vode biro Erta, danas djeluje na različitim mjerilima arhitektonske prakse - od velikih urbanih sistema do projekata koji se vraćaju neposrednijem odnosu prema prostoru.
Ovo je razgovor o arhitekturi, gradu i vremenu, ali i o ljudima koji svojim radom pokazuju kako kvalitetna stručna misao može trajno oblikovati prostor. Podcast koji podsjeća da najveći učitelj svih nas često ostaje upravo prostor našeg odrastanja, prostor koji nas oblikuje jednako snažno kao i ljudi koje na tom putu susrećemo.
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
Je li brak prevaziđena institucija ili i dalje važan stub društva? Koliko su se ljubav, povjerenje i zajedništvo promijenili kroz vrijeme i zašto je razvoda sve više?
Gošće Oslobođene su Jelena Blagojević Hrabinja i Tanja S. Đurović. Njih dvije govore o tome vjeruju li još uvijek u brak kao instituciju, šta jedan odnos čini uspješnim, ali i da li su prethodne veze porazi ili važne životne lekcije. 
Jelena je govorila o braku, porodici i vrijednostima koje želi prenijeti svojoj djeci. Istakla je da bi, kada bi mogla vratiti vrijeme, većinu svojih životnih odluka donijela na isti način.
- Da mogu sve ponovo, uglavnom bih sve uradila isto. Možda bih jedino neke stvari, poput udaje i majčinstva, uradila ranije, kaže Jelena.
Govoreći o odrastanju, objasnila je da je iz roditeljskog doma ponijela i pozitivne primjere i pouke iz grešaka svojih roditelja.
- Želim da moja djeca gledaju roditelje koji se vole i lijepo razgovaraju jedno s drugim. Mislim da je važno da iz kuće ponesu osjećaj topline i ljubavi koji će ih pratiti kroz život, govori Jelena.
Pričala je i o izazovima bračnog života i sve češćim razvodima. Istakla je da brak nije savršen i da nijedan odnos ne funkcioniše bez problema i teških perioda. Prema njenom mišljenju, danas je najveći izazov sačuvati brak i raditi na odnosu kada među partnerima i dalje postoje emocije.
- Nisam pristalica toga da se na prvi najmanji problem neko razvede. Mislim da je danas najteže ostati u braku i spasiti odnos ukoliko tu postoji emocija. Svaki brak ima momente kada nije baš tako lijepo, ali nije ni život uvijek lijep, kaže Jelena, te ističe da ne postoji univerzalna definicija „dobrog braka“, ali da postoje ključni elementi koji odnos čine kvalitetnim i stabilnim.
- Ja mislim da treba mnogo da se razgovara, to bih stavila na prvo mjesto kao nešto što jedan brak čini dobrim. Onda razumijevanje. I ta mogućnost življenja vlastitog života, da nemamo kočnice jedno drugom, nego da jedno drugom dajemo vjetar u leđa. On moj život stvarno čini puno lakšim i ljepšim, nastavlja Jelena.
Tanja S. Đurović je s Brankicom podijelila je svoje viđenje partnerskog odnosa i odluku zbog koje nikada nije stupila u zakonski brak. Otvoreno je objasnila da je odrastala uz klasične romantične ideale o vjenčanju i braku, ali da se njen pogled na to promijenio nakon ličnog gubitka.
- Svi smo odrasli uz romantične priče i zamišljali svoje vjenčanje, ljude koji će biti prisutni, kako će sve izgledati. Ali meni se to srušilo kada mi je otac umro, jer nije bilo nikoga ko bi me izveo. Tada sam odlučila da ne želim taj papir ako nema tog trenutka koji mi je važan, priznala je Tanja i dodala da joj formalni brak nikada nije bio prioritet, te da joj je važniji emotivni odnos i bliskost s partnerom nego zakonska forma zajednice.
- Bitno je da se volimo, a taj papir meni ništa ne znači ako ne može uz mene biti osoba koja mi je važna, ističe Tanja.
Tanja se dotakla i razloga zbog kojih partnerski odnosi pucaju, čak i kada parovi imaju djecu koja ih povezuju. Istakla je da je u jednom trenutku i sama sa partnerom prepoznala da se njihovi životni putevi razilaze, bez velikih sukoba ili drama, te su odlučili da se razdvoje. 
- Shvatili smo da se razilazimo na našim tračnicama i nekako gubimo tu nit. Bez skandala i svađa smo se razišli. I danas mogu reći da su očevi moje djece moji jako dobri prijatelji, kaže Tanja. 
Govoreći o savremenim vezama, naglasila je da se danas ljudi češće i brže odlučuju na razlaz, dok su ranije brakovi trajali duže jer su partneri bili spremniji na kompromis i odricanje. 
- Nekad treba odustati od svojih principa, kaprica i inata. Treba se ponekad ušutjeti za dobrobit nečeg trećeg. Ljudi danas brzo ulaze i brzo izlaze iz odnosa, dok su ranije parovi duže ostajali zajedno jer su znali kad treba povući ručnu, poručila je Tanja. 
Za današnjeg partnera Tanja kaže da se nadopunjuju i da je on njena druga polovina jabuke.
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...