Oslobođenje Podcast

Send a text
Vladimir Karalić, član je jedne od sjajnih generacija banjalučkog Borca i sin istinske legende tog kluba, ali i bh. fudbala, Slobodana Karalića.
- Biti sin fudbalske legende je i prednost i mana. Ona vas prati tokom karijere. Naučiš dosta stvari, učio sam sa njim na Kipru. Kada smo se vratili u Banju Luku, to je bio više jedan teret, nego prednost. Otac je dao sve od sebe da to bude kako treba. Sa mnom i sa mojim bubicama nije bilo lako, priznaje Karalić.
Velikog talenta, ali i nemirnog duha, nije uspio da pronađe sredinu u kojoj će u potpunosti razviti svoje potencijale. Mijenjao je klubove i sredine, odlazio i izvan granica BiH, ali nije uspio da napravi nešto više, što bi ga postavilo na mjesto koje mu je pripadalo, a o tome nam je govorio u novoj epizodi podcasta (IN)Direkt.
Nastupao je za mnogo klubova u svojoj karijeri. Pored Borca u kojem je ponikao, nastupao je za Paok, Sarajevo, Primorje, Sylviju, GOŠK, Slobodu, BSK, Laktaše, Poloniju, Slobodu (MG), Travnik, Iskru, Rudar i Sun Pegasus. Kako i sam za sebe kaže, imao je svoje bubice, koje su ga koštale puno bolje karijere.
- Definitvno me moja glava koštala bolje karijere. Jednostavno sam možda rano bio dominantan, pa sam mislio da mogu da biram i da je svijet moj. Jasno je da nisam radio na sebi, jer je tu bilo dosta posla, kako bih postao igrač, govori Karalić.
Danas bi, kako kaže, mnoge stvari drugačije uradio, jer je mnoge stvari tokom svoje fubdalske karijere radio na svoju štetu.
- Kada bih imao priliku da sebi, nekom mladiću od 20 godina, dam savjet - morao bih biti oprezan. Morao bih ga uzeti "na foru". Ne možeš mu reći "moraš ovako". Trebao bih biti oprezan i siguran sam da bih uspio da doprem do njega, kaže Karalić.
Karalić živi i radi kao trener u Austriji. Stvorio je sebi uslove za novi početak. Bavi se trenerskim poslom i ima potpuno drugačiji pristup, od onog koji je on imao tokom svog fudbalskog odrastanja.  
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send a text
Sukob između Izraela i Irana, koji ponovo podiže tenzije na Bliskom istoku, ima posljedice koje se osjećaju i daleko izvan tog područja. O političkim motivima rata, ulozi velikih sila i reakcijama javnosti za Oslobođenje govori dr. Emir Hadžikadunić, profesor na Univerzitetu SSST u Sarajevu i bivši ambasador Bosne i Hercegovine u Iranu i Maleziji.
Govoreći o stavovima američke javnosti, Hadžikadunić ističe da u Sjedinjenim Američkim Državama ne postoji većinska podrška vojnoj intervenciji.
- Ovo nije američki rat, ovo nije rat američkog naroda, američkih građana. Pratio sam ankete u SAD-u pred izbijanje ove zadnje agresije - od 21 do 27 odsto Amerikanaca podržavalo je američku vojnu intervenciju, dakle, velika većina je bila protiv. Čak ni američki Kongres nije dao saglasnost. Nakon izbijanja agresije, manje od jedne trećine Amerikanaca je za vojnu intervenciju, kaže Hadžikadunić.
Prema njegovom tumačenju, sukob ne treba posmatrati ni kao rat Irana, niti kao rat arapskih zemalja.
- Ovo nije ni iranski rat. Iran je bio zainteresiran i za dijalog i za dogovor. Nije ni arapski, oni su uhvaćeni između dvije vatre i, nažalost, sada trpe veliku štetu zbog toga što postoje te američke baze. Ovo je, dakle, izraelski rat do posljednjeg američkog dolara. Ovo je, takođe, izraelski rat do posljednjeg iranskog protestanta na ulicama Teherana i ovo je, na koncu, egocentrični rat Donalda Trumpa, njega osobno, jer on želi da postigne ono što nijedan drugi američki predsjednik nije uspio u toj generacijskoj borbi od 1979. do 2026. godine, smatra Hadžikadunić.

U razgovoru govori i o širim geopolitičkim posljedicama sukoba te mogućim scenarijima razvoja krize na Bliskom istoku - poslušajte i pogledajte u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović.
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send a text
Jedan od najstarijih i još uvijek aktivnih arhitekata u Bosni i Hercegovini devedesetdvogodišnji Sulejman Sula Midžić gost je novog izdanja podcasta O prostoru sa Zecom i Vukom.
Na početku razgovora, kroz priču o Sarajevu nakon završetka Drugog svjetskog rata, Midžić nam otkriva slobodu djetinjstva i bezbrižnost mladosti kroz utjecaj igre u unutarnjem prostoru Velike sefardske sinagoge (današnji BKC).
Posebno mjesto u njegovom životu zauzima Srednja tehnička škola, Arhitektonski odsjek, gdje se pod utjecajem istaknutih nastavnika, usmjerava na put koje će trajati 60 godina, a prve profesionalne korake kao jedan od učenika generacije pravi kod arhitekte Živorada Jankovića u Gradskom projektnom zavodu Sarajevo 1953. godine. To vrijeme predstavlja dinamičan period razvoja arhitektonske profesije u Bosni i Hercegovini, vrijeme u kojem su realizirani brojni projekti, od porodičnih kuća do velikih turističkih kompleksa.
Sulejman je sa kolegama nizao uspjehe na arhitektonskim i urbanističkim konkursima, koji su, kako ističe, bili važna profesionalna škola za generacije arhitekata.
Tokom karijere radio je u projektnim preduzećima Arhitekt, Turistprojekt i Zavodu za stambenu izgradnju BiH, dok je punu afirmaciju ostvario u Zavodu za studije i projektovanje DOM. Nakon rata osniva vlastiti projektantski ured Arhitektonski atelje 4.
Dobitnik je brojnih priznanja, među kojima se izdvajaju Godišnja nagrada Društva arhitekata Sarajeva za stambene objekte u Osijeku i Republička Borbina nagrada za stambeno-poslovni objekat K29 na Čengić Vili u Sarajevu, realiziran u saradnji s arhitektom Nikolom Maslejem.
Sulejman Midžić projektovao je i čuvenu sarajevsku zgradu popularno nazvanu Karingtonka. To je nadimak crvene zgrade kod bivšeg kina Sutjeska, a nadimak je dobila jer je rađena u vrijeme kada je bila aktuelana serija Dinastija.
A govorio je i o tome da li sprat na kojem živimo utiče na ans i naše zdravlje.
- Ima sad takvih projekata da ti pamet stane. E sad, je li to pamet normalna ili nenormalna? Kad vidim te objekte meni treba ne
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send a text
Granice političke korektnosti, odnos publike prema osjetljivim temama i pitanje koliko komedija smije biti provokativna, bile su među temama o kojima je splitski stand-up komičar Ante Travizi govorio u novoj epizodi podcasta Opet Laka. U razgovoru s Elvirom Lakovićem Lakom dotakao se iskustva nastupanja u različitim sredinama regiona, ali i specifičnosti publike na Balkanu, gdje humor često ulazi u prostor politike, identiteta i društvenih podjela.

U takvom kontekstu, priznaje, komičar često mora osjetiti gdje nastupa i kakva publika sjedi u sali. Ista šala, kaže, može izazvati potpuno različitu reakciju zavisno od grada, publike ili društvenog trenutka.

- Meni je pogotovo zeznuto da nastupam u Bosni i Hercegovini, jer je tu puno veći kupus po tom pitanju. Ne poznajem uvijek sve lokalne stvari i običaje, pa možeš reći neku sitnicu i ljudi se uvrijede, govori Travizi te objašnjava da komičar na sceni mora brzo procijeniti atmosferu u kojoj nastupa, jer ponekad i jedna, naizgled bezazlena šala, može izazvati potpuno neočekivanu reakciju publike.

Prisjeća se tako i jednog nastupa u Livnu, gdje je shvatio koliko se lokalni kontekst može odraziti na način na koji publika doživljava neku foru.

- Publici u Livnu sam se kroz neku dosjetku obratio sa “vi, iz Hercegovine” i odmah sam dobio negodovanje, da bi mi na kraju objasnili da su oni “i” između “B” i “H” u BiH. Kažeš nešto na sceni, a onda skontaš da je to u toj sredini potpuno drugačije nego što si mislio i nemaš druge, nego brzo reagovati i okrenuti priču, govori Travizi.

Razgovor je otvorio i šire pitanje političke korektnosti u savremenoj komediji. Travizi smatra da stand-up, po svojoj prirodi, mora imati određenu dozu slobode, jer upravo iz pomjeranja granica često nastaju najzanimljiviji komičarski momenti.

- Komedija treba biti bez cenzure, kaže Travizi, naglašavajući da publika ponekad zaboravlja da je stand-up prostor u kojem se kroz humor propituju društvene pojave.

Istovremeno, dodaje, komičar na sceni uvijek ostaje potpuno izložen reakciji publike. Za razliku od mnogih drugih formi zabave, stand-up ne ostavlja mnogo prostora za sk
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send a text
U novoj epizodi Oslobođene gosti su bili Bojana Radić i Vahidin Prelić, koji su otvoreno govorili o svojoj vezi, razlikama koje nose i izazovima s kojima su se suočili.
Bojana priznaje da njihova priča od početka nosi više slojeva: razlika u vjeri, generacijska razlika, udaljenost i očekivanja okoline. Ipak, kako kaže, u trenutku kada je shvatila da među njima postoji nešto više od prijateljstva, već je dovoljno dobro poznavala Vahidina da vidi kako se odnosi prema tim razlikama.
- Do tada sam već vidjela na koji način on gleda na sve to. Kod njega imam slobodu da proslavljam Božić, baš kao što on ima slobodu da proslavlja Bajram. Kao što ja imam svoje emocije i navike koje su karakteristične za moju generaciju, tako i ja prihvatam njegove, objašnjava Bojana.
Ipak, priznaje da najveći strah nije bio vezan za same razlike među njima, već za reakcije ljudi koje voli.
- Najviše me plašilo prihvatanje meni bliskih ljudi. Koliko god da volim svoju porodicu i koliko god oni vole mene, ne mogu očekivati da svi imaju istu širinu pogleda kao ja, kaže ona.
Dodaje da u njenoj okolini ima i neslaganja i neprihvatanja, ali da ljubavi ipak ima najviše.
- Vjerujem da ljudi koji me vole i koji vide kako ova ljubav utiče na mene mogu to da razumiju i prihvate, zaključuje Bojana.
Vahidin kaže da je i on imao dileme kako će reagovati njegova porodica, ali da je s godinama naučio jednu važnu stvar: ne tražiti odobrenje za vlastite životne odluke. 
- Na početku sam se pitao kako ću to reći roditeljima, ali više nemam 29 ili 27 godina. Imam svoj stav. Danas sam u fazonu da samo saopštim svoju odluku, ne tražim odobrenje, kaže kroz smijeh.
Ipak, jedna osoba čije mu je mišljenje bilo posebno važno je njegov šesnaestogodišnji sin. 
Bojana je priznala da je vremenom shvatila šta je zapravo najveći problem u očima njene porodice.
- Ne biste vjerovali, ali ispostavlja se da je veći problem to što on ne jede svinjetinu i što je musliman, nego razlika u godinama, rekla je. 
Dodala je da razumije da nekima može biti neobično to što je njen partner generacija njenih roditelja, ali da nije očekivala da će vjersk
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...