Oslobođenje Podcast

Send us Fan Mail
Student medicine Smail Idrizović prošao je kroz teško i neizvjesno razdoblje nakon što su se, pred kraj njegovog srednjoškolskog obrazovanja, počele javljati prve zdravstvene tegobe. Ono što je u početku izgledalo kao izolirana nesvjestica ubrzo je preraslo u dugotrajnu potragu za odgovorima i suočavanjem s pogrešnom dijagnozom.
- To je sve počelo kada sam bio pri kraju srednjoškolskog obrazovanja, kada se desila prva nesvjestica. Tada je, zapravo, počeo cijeli haos oko zdravlja, prisjetio se Smail. 
Iako prva nesvjestica nije odmah izazvala ozbiljniju reakciju, četiri mjeseca kasnije situacija se ponovila. Nakon ponovljene nesvjestice uslijedile su pretrage i hospitalizacija. Tada mu je saopćena dijagnoza multiple skleroze, i to u teškoj fazi. Prema onome što mu je tada predstavljeno, postojala je bojazan da bi bolest mogla brzo napredovati, uz mogućnost gubitka vida i ozbiljnih posljedica po pokretljivost. Usprkos ozbiljnosti situacije, Smail je osjećao da dijagnoza ne odgovara onome što je primjećivao kod sebe. Odlučio je odbiti ponuđenu terapiju, vjerujući da je potrebno nastaviti potragu za pravim uzrokom njegovih tegoba.
- Svjesno sam odbio terapiju. Imao sam neki svoj instinkt i osjećaj da postoji nešto drugo. Završio sam srednju medicinsku školu, poznavao sam osnovne simptome i vidio sam da kod mene tih simptoma zapravo nema, kazao je Smail.
U tim trenucima veliku podršku pružala mu je majka. Smail je otkrio da se i prije zdravstvenih problema suočio s velikim životnim gubicima, među kojima je bila i smrt njegovog oca. Nakon što je odbio predloženu terapiju, odlučio je potražiti drugo mišljenje.
Pronašao je doktoricu koja se godinama bavila multiplom sklerozom, a ona ga je hospitalizirala i uputila na dodatne pretrage, uključujući lumbalnu punkciju. Na rezultate je čekao gotovo mjesec dana, u neizvjesnosti koja mu se činila beskrajnom. 
- To su bile noći koje su bile preduge. Kasnije je stigao nalaz koji je pokazao da se ne radi o multiploj sklerozi i da je dijagnoza bila pogrešna, prisjetio se. 
Kako navodi, bio je uvjeren da bi prihvatanje terapije namijenjene toj dijagnozi moglo imati ozbiljne posljedice po njegovo zdravlje. Ipak, ni nakon što je multipla skleroza isključena, potraga nije bila završena. Ljekari su mu saopćili da zdravstveni problem postoji, ali da njegov uzrok još nije poznat.
- Doktorica mi je rekla: Smaile, vi imate nešto, ali mi ne znamo šta vam je. Ostao sam ni na nebu ni na zemlji, ispričao je.
Suočen s novim pitanjima, Smail je odlučio samostalno istraživati. Naredna tri do četiri mjeseca posvetio je proučavanju stručnih medicinskih članaka i radova ljekara iz različitih dijelova svijeta, pokušavajući pronaći objašnjenje za ono što mu se dogodilo. 
Tokom tog istraživanja posumnjao je na lajmsku boreliozu, odnosno neuroboreliozu, koja može zahvatiti nervni sistem. Rezultati su potvrdili prisustvo borelioze, a utvrđeno je i da je bolest bila povezana s lezijom na mozgu.
- Doktorica mi je rekla da sam došao na vrijeme. Da nisam, vjerovatno bi se promjene nastavile razvijati, kazao je Smail.
Smail se prisjetio da je prije petnaestak godina imao ujed krpelja, ali tada nije mogao pretpostaviti da bi taj događaj mogao biti povezan s kasnijim zdravstvenim problemima.
- Okidač za bolest je bio stres. Završetak srednje škole, prijemni ispit, upis na fakultet, a uz sve to ispratili smo i dvije smrti. To je posebno stresna situacija, ispričao je Smail, osvrćući se na period u kojem su se pojavili simptomi. 
Prije prvih nesvjestica primijetio je da mu predmeti iznenada ispadaju iz ruku. Potražio je pomoć neurologa, ali je pregled bio uredan, kao i krvne analize. 
- Držim čašu da se napijem vode i odjednom mi ispadne. To mi je bilo nevjerovatno, prisjetio se. 
Iako je znao da borelioza postoji, priznaje da ranije nije bio svjestan koliko se često javlja u našem području. 
- Znao sam da bolest postoji, ali nisam znao da je toliko rasprostranjena kod nas i da je toliki broj krpelja zaražen, kazao je. 
Posebno težak dio njegovog iskustva bila je mogućnost da dobije terapiju koja nije odgovarala njegovom stvarnom zdravstvenom problemu. Doktorica mu je to objasnila slikovitim poređenjem.
- Rekla mi je da je to isto kao kada vozite automobil koji koristi benzin, a vi u njega sipate dizel, zaključio je Smail.
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
Od uspješne karijere u njemačkom Siemensu do vlastite kompanije u Bosni i Hercegovini sa 180 zaposlenih. Životna priča dr. Advana Begovića, osnivača i predsjednika uprave kompanije STAMEN, pokazuje kako povratak u domovinu ne mora značiti odustajanje od velikih ambicija. Naprotiv, za njega je to bio početak potpuno novog profesionalnog poglavlja.
U novoj epizodi podcasta Životna škola, Begović govori o odrastanju u izbjeglištvu, školovanju u Njemačkoj, radu u velikim svjetskim kompanijama i odluci da vlastito znanje i iskustvo uloži u razvoj domaće industrije.
Iz Banje Luke je, kako kaže, prisilno otišao sa osam godina. Njegova porodica u Njemačkoj je počinjala ispočetka, a on je već kao dječak naučio da se za uspjeh mora dodatno boriti. Nakon studija i doktorata u Aachenu, karijeru je gradio u njemačkoj industriji, a potom dobio priliku da postane dio najvišeg menadžmenta Siemensa.
Ipak, želja za povratkom nikada nije nestala.
- Jedna je motivacija inat nekog malog dječaka koji je protjeran iz svoje rodne zemlje, iz svog rodnog grada, da se vrati opet na mjesto odakle potiče i da ipak pokaže da se tu može živjeti, da se tu može uspjeti, i ipak da se vrati tamo, na ono mjesto gdje on smatra i osjeća da pripada, govori Begović.
U Sarajevo je 2020. godine došao na nekoliko sedmica, planirajući raditi od kuće tokom pandemije. Tek nekoliko godina kasnije shvatio je da se zapravo trajno vratio.
Kompaniju STAMEN osnovao je 2021. godine, s idejom da u BiH proizvodi modularne objekte namijenjene evropskom tržištu. Počeci nisu bili jednostavni. Prve proizvode razvijali su uz pomoć dostupnih stručnih materijala, YouTube videa i domaćih partnera, a prva dva modula proizveli su u fabrici u Travniku.
Velika prilika stigla je kada je njemačkom kupcu hitno trebalo 46 modula za školu. Begovićeva kompanija tada nije imala ni vlastiti proizvodni pogon ni dovoljno radnika. Ipak, prihvatili su izazov i uspjeli realizirati projekat koji im je otvorio vrata tržišta.
Danas kompanija ima četiri proizvodna pogona, a Begović ističe da BiH nudi mnogo više poslovnih mogućnosti nego što se često predstavlja.
- Ja sad kad gledam unazad, smatram da je Bosna idealna zemlja za startupove, kaže Begović.
Govorio je i o odlasku radnika i mogućnosti povratka dijaspore. Begović otkriva da su u njegovoj kompaniji zaposleni i ljudi koji su ranije radili kod njihovih kupaca u Njemačkoj. Smatra da bi domaće kompanije trebale organizirati sajmove zapošljavanja upravo u zemljama u kojima živi bh. dijaspora.
Govoreći o primanjima, navodi da je STAMEN u protekle tri godine povećao plate zaposlenicima za više od 40 posto.
- Čisto da gledamo financijski, smatram da smo dostigli već jedan nivo gdje ljudima postaje neisplativo ići, poručuje, naglašavajući da govori iz perspektive vlastite kompanije i iskustava s drugim poslodavcima.
Begović se osvrće i na radne navike, odnos prema zaposlenicima i potrebu za većom produktivnošću, ali i na vlastite poslovne greške. Otkriva kako je kompanija postala žrtva cyber kriminala i izgubila novac zarađen na početku poslovanja.
Na kraju razgovora odgovara i na pitanje koje najbolje zaokružuje njegov životni put: kada bi danas ponovo birao između Njemačke i Bosne i Hercegovine, gdje bi želio živjeti?
- Ja sam najsretniji čovjek, to često puta kažem, ostvario sam nekako svoj "bosanski san", kaže Begović.
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
Naš je gost, u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović, Igor Stojanović, do izbora novog vrha Federacije njen potpredsjednik. No, upravo je on taj živi dokaz da Sarajevo drži do svoje etničke šarolikosti: na listi SDP-a, naime, u izbornoj jedinici 11 za federalni parlament bio je treći. Pa je ipak s 4.600 osvojenih glasova - još nedostaje provjera jednog biračkog mjesta -
ubjedljivo osvojio mandat. 
Rijetko, zaista iznimno rijetko se događa da nositelja liste, a SDP je iz nekog razloga odlučio da to bude Nerin Dizdar, ministar u federalnoj Vladi, neko preskoči. Sarajlije u pet općina - Centar, Novo Sarajevo, Stari Grad, Vogošća i Ilijaš - koje glasaju za ovu listu, nisu imali dilema, pa je jedan osvojeni SDP-ov mandat pripao našem gostu. 
Kako komentira ishode izbora, je li očekivali drugačije? Koliko je realno očekivati dogovor za državnu vlast i kad? Šta misli o koaliciji SDP-SDA?
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
Dijete odlazi u sobu u devet navečer, a roditelji vjeruju da spava. Međutim, ono ostaje budno uz telefon do tri ili četiri sata ujutro. Već nekoliko sati kasnije mora ustati i krenuti u školu, bez doručka i dovoljno energije. Umor pokušava nadoknaditi energetskim napitkom, a nedostatak koncentracije, nervoza i iscrpljenost postaju dio njegove svakodnevice.
Upravo je ovakva situacija bila povod za razgovor s magistricom nutricionizma Milom Babić u novoj epizodi podcasta (Ne)poznato ljudskom tijelu, u kojoj se govorilo o prehrambenim navikama djece i žena, utjecaju sna na zdravlje, ali i opasnostima restriktivnih dijeta.
Babić objašnjava da se problemi s kojima se suočavaju djeca ne mogu posmatrati odvojeno. Nedostatak sna, nepravilna ishrana, stres i fizička aktivnost međusobno su povezani, a roditelji često ne primjećuju prve znakove da je potrebno mijenjati navike.
Posebno upozorava na energetska pića, koja djeca sve češće doživljavaju kao obične slatke napitke. Jedna limenka, zavisno od proizvođača, može sadržavati od 80 do 300 miligrama kofeina, uz značajne količine dodanog šećera.
- Slažem se generalno da energetska pića nisu za taj uzrast. Problem je i generalno u svijetu, nije samo u napitku, nego da je to postala kultura, ističe Babić.
Naglašava da kofein ne može nadoknaditi nedostatak sna, a roditeljima savjetuje da umjesto stalnih zabrana i sukoba pokušaju izgraditi odnos povjerenja s djecom.
- To je najteži posao u odgoju djece, odgajati sebe, poručuje nutricionistica, dodajući da roditelji vlastitim primjerom mogu postići mnogo više nego lekcijama i galamom.
Razgovor otvara i pitanje djece koja treniraju, ali ne unose dovoljno kvalitetnih nutrijenata. Babić objašnjava zašto proteinske čokoladice i napici nisu zamjena za raznovrsnu ishranu te zbog čega suplementacija treba biti dodatak, a ne osnova jelovnika.
Drugi dio epizode posvećen je ženama koje, pokušavajući postići željenu tjelesnu težinu, često pribjegavaju strogim dijetama i drastičnom smanjenju kalorijskog unosa.
- Nekad trebate početi jesti više da biste smršali, zato što organizam naš, naravno, preživio toliko hiljada godina, nije glup, ima svoje adaptivne metode, objašnjava Babić.
Prema njenim riječima, dugotrajna restrikcija hrane može dovesti do gubitka mišićne mase, smanjenja potrošnje energije i vraćanja izgubljenih kilograma nakon završetka dijete.
Govorilo se i o takozvanom sporom metabolizmu, razlikama između žena koje imaju istu tjelesnu težinu, važnosti treninga snage i opasnostima nekontrolisanog korištenja suplemenata.
- Obavezna konsultacija ljekara prije početka korištenja bilo koje suplementacije, upozorava Babić.
Na kraju razgovora izdvojila je tri navike kojima bi trebalo posvetiti više pažnje: redovan unos povrća i vlakana, stvaranje kvalitetnih uslova za spavanje i roditeljski primjer u izgradnji zdravih prehrambenih navika.
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
S Dinom Abazovićem, profesorom na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, Dragan Markovina razgovarao je o teškim temama na koje je, čini se, gotovo nemoguće dati konačne odgovore. Počeli su od nedavno održanih općih izbora u Bosni i Hercegovini, čiji je ishod izgledao kao povratak u 1990. godinu, s tom razlikom što je SNSD zamijenio SDS. Abazović je istakao da je važna novost na ovim izborima nova tehnologija koja je ustvari ukazala na stvarni broj ljudi u zemlji, a zaključio je kako su rezultati umnogome ovisni o činjenici da ljudi vodeće nacionalne stranke još uvijek doživljavaju više kao pokrete, nego kao partije. Što je i razlog nemogućnosti povezivanja na klasnoj osnovi. 
Daytonska struktura zemlje i činjenica da su na nekoliko prvih postratnih izbora nacionalne stranke zapravo bile moćnije od države, nakon čega su je preuzele, suštinski onemogućava stvaranje međunacionalnih stranaka i pokreta. Sve skupa dodatno koči činjenica da je, promjeni kulturne svijesti potrebno oko 60 godina. Tim povodom otvorili smo i temu prvog diskontinuiteta i stvaranja novog čovjeka od 1945. do 1990. i zatim drugog koji traje do danas, a pokušava poništiti ishod socijalističkog nasljeđa.
Razgovarali su o epohi poraza ljevice, mogućnosti pobjede fašističkih snaga u zemljama Evropske unije i pitanju zašto ljevica ostaje na kritici Zapada, Amerike i EU, a ne uspijeva ponuditi novi internacionalizam i drugačiju viziju evropske budućnosti. 
Bilo je riječi i o velikom povratku religije, o tome kako su nakon vrijednosti Oktobarske revolucije, sada dovedene u pitanje i vrijednosti prosvjetiteljstva i Francuske revolucije, od jednakosti, bratstva do vjere u progres. Postavilo se i pitanje kako danas braniti te vrijednosti kad je ono što su neupitno najavljivale, a to je svijetla i progresivna budućnost, palo u vodu.
Markovina i Abazović razgovarali su i o današnjoj Srbiji, posebno o izbjegavanju suočavanja s nacionalizmom i prošlošću u dijelu studentskog pokreta. Otvorili su i pitanje novog rata u Bosni i Hercegovini. Abazović smatra da za njega nema dovoljno ljudi spremnih da ratuju, ali da je sve drugo moguće.
Na kraju su se vratili pitanju suočavanja s prošlošću i njegovog neuspjeha: zašto nismo pronašli vlastiti model i pristup, zašto nam je pamćenje tako kratko i zašto pamćenje i sjećanje nisu isto?
Ljudi u Bosni i Hercegovini, kaže Abazović, temeljno su obespravljeni, a većina je uronjena u kolektivno „mi“. Jesmo li zato osuđeni na beskonačno loše? Možda nam nije potrebno novo bratstvo i jedinstvo, nego drugost i jedinstvo, mogućnost zajedničkog života bez potrebe da svi mislimo i osjećamo isto. A nova velika generacija, ona koja bi mogla otvoriti drugačiju perspektivu, tek se treba dogoditi.
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...