Oslobođenje Podcast

Send us a textSigurno ste nekada čuli za jedan od ovih termina "visinske pripreme" i "radimo bazu", a da li ste znali da te aktivnosti naši sportisti rade pogrešno? Znate li da imamo problem sa pretilošću djece? Znate li da treneri vaše djece govore ono što želite čuti?Ove nedjelje u podcastu (Ne)poznato o ljudskom tijelu iznosimu surovu istinu, koju mnogi izbjegavaju, a razgovaramo sa prof. dr. Erolom Kovačevićem, redovnim profesorom na Kineziološkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i prodekanom za nastavu. Čovjekom koji je fokusiran na transformacijske procese, životni stil, pretilost i fizičku aktivnost.Govorili su o problemu kopiranja tuđih trenažnih programa, gdje se navodi se primjer iz Banovića kada su dječaci radili pripremni dio treninga reprezentacije Jugoslavije. Spominje se i primjer pokušaja primjene plana kondicijskog treninga profesionalne ekipe na jednu domaću ekipu, uz posljedicu velikog broja povreda u kratkom periodu.Svaka vježba je za nekoga, ali nijedna vježba nije za svakoga.A kakvi su roditelji djece koja treniraju? Poseban blok epizode posvećen je upravo njima i njihovim očekivanjima. Od onih koji traže samo jedno: „Ja želim samo da mu vi ubrzate noge“, do onih: "Želim da još dodatno poraste". Riječi je bilo i o velikoj studiji provedenoj u osnovnim školamau Kantonu Sarajevo, gdje je testirano više od četrdeset hiljada djece, zaključeno da je nešto manje od 51 procenta djece imalo je normalne vrijednosti indeksa tjelesne mase, oko sedam procenata bila su pothranjena, dok je nešto više od 40 procenata bilo prekomjerno teško ili pretilo. Kovačević navodi da je udio pretilih, prema kategorizaciji Svjetske zdravstvene organizacije gdje se pretilost definiše kao bolest, približno oko dvadeset procenata u osnovnim školama Kantona Sarajevo.Poseban dio je izdvojen za djevojčice, gdje se navodi da su manje pretile od dječaka, ali imaju niži nivo tjelesne aktivnosti u svim uzrastima, te se iznose trendovi iz zemalja regiona o manjoj spremnosti roditelja da uključuju djevojčice u organizovane oblike vježbanja i to iz jednog bizarnog razloga - da ne bi dobile velike mišićne mase i izgubitle ženstvenost, uz Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a textGošća nove epizode podcasta U kontru sa Draganom Markovinomje Elma Hašimbegović, historičarka, kustosica i direktorica Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine. Diplomirala je historiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a magistarske i doktorske studije iz srednjovjekovnih studija završila je na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti. Akademsko usavršavanje nastavila je u Sjedinjenim Američkim Državama, na Ohio State Univerzitetu i kao gostujuća naučnica na Univerzitetu Michigan.Njeni napori u revitalizaciji Muzeja međunarodno su prepoznati, naime u februaru 2022. godine je odlikovana Ordenom viteza umjetnosti i književnosti, jednim od najviših kulturnih priznanja Republike Francuske.U razgovoru s Draganom Markovinom Elma govori o obilježavanju 80 godina utemeljenja Historijskog muzeja BiH, o njegovim historijskim fazama razvoja, te o radu muzeja tokom rata, kada se nalazio na prvoj liniji fronta. Razgovarali su i o osmišljavanju novog koncepta muzeja u izmijenjenim političkim okolnostima i s novim imenom. Naime muzej je do 1993. godine nosio naziv Muzej narodne revolucije Bosne i Hercegovine, da bi potom promijenio naziv u Historijski muzej Bosne i Hercegovine.Poseban dio razgovora u ovom podcastu posvećen je stalnoj postavci „Sarajevo pod opsadom“, obimnoj interaktivnoj web-platformi koja donosi svjedočanstva, dokumentarne filmove, fotografije, mape i druge ključne informacije o najdužoj vojnoj opsadi jednog glavnog grada u modernoj historiji.Tema razgovora je bila i druga, stalna postavka „Wer ist Walter?“, koja se bavi otporom nacizmu, fašizmu i kolaboraciji tokom Drugog svjetskog rata, s fokusom na Bosnu i Hercegovinu i Jugoslaviju, kao i aktuelna izložba „Naša žena“, posvećena ženskom iskustvu nakon ratova 1945. i 1995. godine.Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a textJedan su od onih regionalnih bendova čiji se uspjeh ne zasniva na kratkoročnim trendovima. Karijera Buč Kesidija rasla je postepeno, kroz kontinuitet i jasno razvijen izraz u kojem se gitarski indie, elektronika i pop susreću prirodno, bez potrebe za dodatnim objašnjenjima. Upravo taj zvuk, prepoznatljiv i izvan lokalnog okvira, pozicionirao je ovaj pančevački sastav među najzanimljivije aktere savremene regionalne muzičke scene, a sada su i gosti podcasta Opet Laka.Buč Kesidi čine Luka Racić i Zoran Zarubica, duo koji je formiran 2013. godine, nakon prethodnih iskustava u pank i alternativnim bendovima na lokalnoj sceni. Počeci nisu bili jednostavni, naročito izvan Pančeva. Kako sami kažu, put do vidljivosti bio je obilježen upornošću i stalnim “kucanjem na vrata”.- Kada govorimo o bendovima iz drugih gradova - Zrenjanina, Bečaja, Kragujevca, Niša, pa i nama iz Pančeva, nije bilo jednostavno doći do Beograda. Ta priča je dosta centralizovana. Bilo je mučenje prvo stići u Beograd, pa onda pokušati doći do medija. Ljudi te ne shvataju ozbiljno kada kažeš da si “veliki u Pančevu“, govore Kesidijevci kroz šalu.Dodaju i da geografska pozicija često određuje početne šanse.- Kada kažeš da si veliki u Beogradu, to u startu nešto znači. Ako si iz Beograda, uglavnom znaš nekoga ko zna nekoga. Kad si iz Pančeva, znaš Pančevo, kažu oni.Ipak, upravo ta lokalna sredina bila je važan temelj. Pančevo je, kako ističu, uvijek imalo živu i raznoliku scenu.Prvi album Buč Kesidi objavljuju 2016. godine, a već tada privlače pažnju kao bend koji razumije klupsku dinamiku, ali ne odustaje od jasne pop strukture i pamtljivog refrena. U ranim fazama, kažu, nisu birali kome će se obratiti.Prelomna tačka dolazi s albumom Euforija iz 2019. godine, izdanjem koje ih iz alternativnih krugova uvodi u znatno širi prostor. Pjesme s tog albuma postaju dio radijskog i klupskog repertoara, a bend, gotovo nenametljivo, počinje puniti sve veće dvorane. Nedavni koncert u Sarajevu, u amfiteatru Doma mladih, još je jedna potvrda tog kontinuiteta, dok se početkom naredne godine priča nastavlja u znatno većem formatu - 24. januara 2026. godinSupport the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a textUpotreba telefona u školama je jedno od najvažnijih i najosjetljivijih pitanja savremenog društva. Kako pretjerana upotreba telefona i ekrana utiče na djecu, njihovo ponašanje, mentalno zdravlje i školski uspjeh? Gošće ove epizode Oslobođene su Andrea Tomašević Kolenda, novinarka i influenserica, ali prije svega majka, koja govori o greškama koje svi pravimo u digitalnom dobu i Melisa Mizdrak, psihologinja i šefica Odjela za dobrobit u Ministarstvu obrazovanja KS, s kojom razgovaramo o onome što se danas vidi u učionicama: padu pažnje, digitalnoj iscrpljenosti, porastu agresije i vršnjačkog nasilja, ali i o pritisku s kojim se nastavnici svakodnevno suočavaju.Iako se u javnosti sve češće govori o potrebi zabrane mobilnih telefona u školama, Andrea ističe da problem ne nastaje isključivo u obrazovnim ustanovama, već da njegovi korijeni potiču iz kuće. Ipak, smatra da škole imaju ključnu ulogu u prevenciji posljedica koje digitalni sadržaj može ostaviti na djecu i mlade.- Zabranom mobilnih telefona u školama ne rješavamo uzrok problema, ali možemo spriječiti njegove najteže posljedice. Upravo se u školama danas snima najveći dio sadržaja koji završava na društvenim mrežama, od TikTok videa do snimaka vršnjačkog nasilja, navodi Andrea.Melisa Mizdrak, ističe da se pitanje upotrebe mobilnih telefona među djecom ne može posmatrati isključivo kao školski problem, već kao zajednička odgovornost roditelja i obrazovnog sistema.- Roditelji su ti koji djeci kupuju mobilne uređaje i oni imaju i pravo i obavezu da zaštite svoje dijete, naglašava Mizdrak.Andrea upozorava da je uvjerenje mnogih roditelja da njihovo dijete telefon ne koristi tokom časa - velika zabluda.- To možemo posmatrati iz dva ugla. S jedne strane, djeca su danas stalno izložena brzim informacijama, snažnim stimulansima i kontinuiranom prisustvu adrenalina, jer do sadržaja dolaze gotovo trenutno. Kada se nađu u učionici, taj tempo se naglo usporava, što im otežava zadržavanje pažnje, pojašnjava i dodaje da je moguće i da nastavni sadržaji i način predavanja nisu u potpunosti usklađeni s vremenom u kojem djeca odrastaju.Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a textDamir Špica zlatnim slovima je upisan u historiju banjalučkog Borca. Uspjeh koji je napravio klub iz Banje Luke osvajanjem tadašnjeg Kupa Maršala Tita, bila je prvoklasna senzacija i uspjeh o kojem je godinama i decenijama poslije mnogo toga rečeno i napisano, ali je svaki put ta priča inspirativna za nove generacije.Špica je ponikao u ekipi FK Naprijed, a kao mlađi junior je stigao u Borac, za koji je nastupao punih 12 godina, odigravši više od pet stotina utakmica za prvi tim, a o tome nam je govorio u sjajnom ambijentu hotela Jelena u Banjoj Luci.- Kad sam došao sa 18 godina u tu prvu ekipu, to je za mene bilo veliko. Sve te igrače sam gledao sa tribina i onda dođeš u stiuaciju da dijeliš svlačionicu sa njima. Ti se tu samo radom možeš nametnuti, a oni će ti samo pomoći. I stvarno su ti stariji igrači pomogli svima nama. Sa druge strane, mi mlađi smo njih maksimalno poštovali, priča Špica.Upravo je Špica kao kapiten tog tima preuzeo pehar i donio ga Banju Luku, na radost svih navijača Borca, građana ovog bh. grada, ali i svih ljubitelja fudbala. Fascinatno je kako je ta generacija stvarana i kakav je bio put do osvajanja trofeja, ali i plasmana u tadašnju Saveznu ligu Jugoslavije.- Znali smo koliko je Zvezda jaka, malo smo se pribojavali jer su oni te godine bili prvaci države. Ali smo bili svjesni šta možemo. Kako je utakmica odmicala, mi smo bili sve bolji i bolji. Na poluvremenu smo shvatili da bismo mogli nešto napraviti. U drugom poluvremenu se desi kontra, nakon centaršuta Durgutovića, znali smo ako Senadu (op.a. Lupić) dođe lopta na glavu to je gol. Tako je i bilo. Veliki broj navijača je bio iz Banje Luke sa kojim smo se radovali. Kasnije je došao taj penal, Piksijev udarac, odbrana Karalića i nakon toga je bilo jasno da nam neće moći dati gol do kraja, prisjeća se Špica.U svojoj je karijeri nastupao u Grčkoj i na Kipru. Po završetku fudbalske karijere radio je kao trener u nekoliko klubova, a jedno je vrijeme obavljao i funkciju direktora kluba iz Banje Luke.Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...