Oslobođenje Podcast

Send us a text
U novoj epizodi podcasta Opet Laka, razgovaramo sa Goranom Popovićem, mladim glumcem iz Mostara čiji se profesionalni put formirao mimo očekivanih i unaprijed utabanih ruta, kroz pokušaje, zaokrete i odluke koje su se donosile u hodu - od lokalne scene do jedne od najzahtjevnijih umjetničkih sredina na svijetu.
Govoreći o životu u Njujorku, gradu koji je njegova adresa već nekoliko godina, Popović jasno razdvaja mit od stvarnosti.
- Tamo stvarno ima svega, ali moraš stalno nešto raditi da bi se osjećao korisnim. Ako staneš makar na sat vremena, odmah se zapitaš čime da popuniš to vrijeme. Taj pritisak da stalno moraš biti u pokretu, da stalno moraš raditi, jako loše utiče na psihu, kaže, dodajući da takav ritam s vremenom dovodi do tačke u kojoj više nisi siguran šta zapravo želiš.
Prije ostvarenja “američkog sna” njegov put oblikovale su i okolnosti na koje nije mogao uticati. Nakon što prijemni ispit na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu nije prošao, završava studij engleskog jezika i književnosti, ali ideju o glumi ne napušta.
Radeći različite scenske i umjetničke poslove, ostaje vezan za teatar i izvedbu te se upravo u potrazi za drugačijom prilikom, prijavljuje na Američku akademiju dramskih umjetnosti u Njujorku.
- Prijavu sam poslao online, da probam. Zatim su objavili gradove u kojima će se održati audicija. Vidim sve Amerika, Amerika, Amerika, a ja do Amerike nisam mogao ni dobaciti. Kada sam vidio Švedsku, pomislio sam - super, taman da odem na odmor i spojim to s audicijom, prisjeća se Popović.
Prijem na Akademiju došao je potpuno neočekivano.
- Kada mi je stigao mail da sam primljen, ništa mi nije bilo jasno. Bukvalno sam bio u fazonu - šta se sad dešava? Nisam bio zadovoljan ni kako sam uradio monolog, imao sam osjećaj da sam ga radio pogrešno, da mi nije legao u tijelu, kazao je.
Pravi šok, međutim, uslijedio je tek kada je shvatio koliki su troškovi školovanja i života - 60. 000 dolara za period od devet mjeseci, za njega su, u tom trenutku, bili nedostižna cifra te je bio primoran razmišljati o odustajanju. Ipak, dvije sedmice poslije, dobio je poziv prilikom kojeg
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text
U vremenu kada se gotovo svako usuđuje govoriti o suplementima, često bez stručnog znanja, postavlja se pitanje da li smo u želji da ojačamo imunitet zapravo napravili veći problem nego korist. Naime, čak i naizgled bezazlene stvari mogu imati negativne posljedice ako se koriste neadekvatno i bez kontrole. 
Ilhana Dolović - Hadžajlija, magistrica farmacije, ističe da danas postoje dvije krajnosti među pacijentima. S jedne strane su oni koji ne vjeruju ni u šta i koji ne koriste nikakvu suplementaciju, smatrajući da im ona nije potrebna. S druge strane su oni koji, iz straha, posežu za svim mogućim suplementima, često ih uzimaju predugo, u prevelikim količinama i bez prethodnih laboratorijskih nalaza. 
- Nije svaki dodatak prehrani nužno dobar za zdravlje, posebno ako se ne koristi pravilno, kaže Ilhana i dodaje da se suplementi, naročito mikronutrijenti, nikada ne bi trebali uzimati naslijepo, bez prethodne provjere stvarnih potreba organizma.
 Kao primjer navodi vitamin D, koji je tokom pandemije COVID-19 bio u centru pažnje.
- Iako je vitamin D važan za imunitet, njegova nekontrolisana i dugotrajna upotreba može biti štetna. Vitamin D je liposolubilan, što znači da se teže izlučuje iz organizma, pa se može nagomilavati. Ako su vrijednosti vitamina D u krvi iznad 50 mikrograma, može doći do pojave simptoma hipervitaminoze, poput bolova u stomaku, gubitka apetita, mučnine i povraćanja. Iako su teška predoziranja rjeđa, ona su ipak moguća, objašnjava Ilhana.
Antibiotska rezistencija sve češće se bilježi i u bolničkim uslovima, a stručnjaci upozoravaju da je jedan od glavnih razloga prekomjerna i neadekvatna upotreba antibiotika. 
Upozorava se da nepotrebna upotreba antibiotika može napraviti više štete nego koristi. Antibiotik ne uništava samo loše bakterije, već i one dobre. Time direktno narušavamo crijevnu floru i slabimo imunitet. Poseban problem predstavlja razvoj rezistentnih bakterija.
Kada antibiotik djeluje na bakteriju na koju ne treba, ona vremenom postaje sve jača, stvara zaštitni biofilm i dolazimo u situaciju da više nijedan antibiotik ne djeluje, navodi, slikovito opisujući bakterije k
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text
U drugom dijelu podcasta (IN)Direkt govorio je o mnogim temama i stvarima sa kojim se susretao tokom i nakon fudbalske karijere. Jedna od ličnosti koja je dominatna tokom njegovog boravka na Grbavici je svakako pokojni Ivica Osim o kojem Nikić priča biranim riječima.

- Švabo je pravio tim, a kada imaš tim, on izbaci pojedinca. I tu je on radio pravu stvar. On je već tada igrao sa trojicom prema naprijed. Znao je reći: “Ko da loptu meni i Fići, biće kažnjen, samo lopta u for.”. Jer kad nam daš u for, mi odosmo. Sastavio nas je sa svih strana, ali smo dugo igrali zajedno i znali smo napamet gdje je ko. On je to sve držao pod kontrolom, prisjetio se Nikić.

Govorio je Nikić i odnosu sa cijelom generacijom Željezničara koja je tada nastupala za tim sa Grbavice. Poseban odnos je bio sa Edinom Bahtićem sa kojim je nastupao i u Željezničaru, ali i Grčkoj. 

Jedna od utakmica zbog koje žali je finale Kupa Maršala Tita sa mostarskim Veležom. Kako sam za sebe kaže on je bio katastrofalan u tom susretu, ali je opravdanje našao u tome što je noć prije popio sokove, koji su mu sutra napravili problem na utakmici.

- Bio sam katastrofa. Onda smo se svađali ja i Fićo. Meni naumpalo da nosim sedmicu, ne znam zašto. Ja sam prije igrao desno krilo, ali me Dobrivoje Živkov namjestio i da igram lijevo. Nas su odveli u Beogradu na zgradu Energoinvesta, visoka, ima sto spratova. Bili smo na večeri i tamo su bili Fruktalovi sokovi, koji su tek tada izašli. Ja mislim da sam ih popio jedno pedeset tu večer. Nisam igrao tu utakmicu, nisam mogao da maknem, kroz osmijeh je ispričao.

Iz Željezničara je otišao u Grčku, gdje je nastavio sa dobrim igrama. Ipak, nesporazum koji je imao sa trenerom u Arisu, kasnije mu je donio dosta problema, pa se odlučio na povratak u Željezničar.

Legendarna utakmica sa Crvenom zvezdom u kojoj su Plavi pobijedili 3:0, povratak na mjesto na kojem je najviše volio igrati i igranje za svoju dušu, donijeli su mu status ikone među navijačima Želje.

Poslije je otišao u Čelik, a ubrzo nakon toga je stigao i kraj karijere te odluka da se nastavi baviti trenerskim poslom. Bio je čak i trener oml
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text
Dok je Nobelov komitet još razmatrao životopise kandidata, Donald Trump je povukao efektan potez: početkom avgusta prošle godine u Bijeloj kući ugostio je predsjednika Azerbejdžana Ilhama Alijeva, koji je - kao i Nikol Pašinijan, premijer Armenije - stavio svoj potpis na Deklaraciju kojom su se dvije zemlje obavezale na trajni prekid sukoba i obnavljanje veza. Cesta duga 32 kilometra prestala je biti točka sporenja i postala rješenje poznato kao TRIPP - Trumpov put do međunarodnog mira i blagostanja - a riječ je o američkoj koncesiji dugoj 99 godina na tranzitnu rutu koja obuhvata željezničku prugu, cjevovode, elektro i komunikacijske kablove i Zanzegurski koridor na kome bi sve bilo američko i osigurano prvoklasnim operaterima, a usto zaobišlo i Rusiju i Iran. TRIPP je brojnim kolegama bio prva asocijacija kada su Sjedinjene Države našle rješenje za Južnu interkonekciju u našoj zemlji. 
Riječ je o projektu koji Bosnu i Hercegovinu povezuje sa LNG terminalom za ukapljeni plin na Krku, zapravo našem pristupu mreži gasovoda koja bi nautralizirala plin kao rusko oružje, što uključuje i Grčku i Azerbejdžan, i što je uostalom i model kojem evropske zemlje sve više teže.
No, Dragan Čović se Južnoj interkonekciji žestoko suprotstavlja već pet godina, protivio se i Zakonu koji je ipak izglasan u Federalnom parlamentu, a gost nove epizode podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegovićje istim povodom bio s nama i prije ravno dvije godine. S nama je ministar energije, rudarstva i industrije u Vladi Federacije Vedran Lakić.
Koji su naredni koraci? Kako je prošao američki sastanak s Čovićem?
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text
Iza Abdulaha Sidrana, jednog od najznačajnijih bosanskohercegovačkih pjesnika i filmskih autora, prepoznatljivog intelektualnog glasa Sarajeva, ostala je opsežna rukopisna građa koja do sada nije objavljena. O tom dijelu stvaralačkog naslijeđa u novoj epizodi podcasta O prostoru sa Zecom i Vukom govori Miranda Sidran, njegova kćerka.
 
 Miranda Sidran rođena je Sarajka, majka dvoje djece i diplomirana komparativistica i bibliotekarka. Višejezičnost je stekla još u djetinjstvu, odrastajući u domu u kojem su se govorili albanski i bosanski jezik, pa su se, kako kaže, strani jezici “lakše primali”. Od 1992. godine zaposlena je u Ministarstvu vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, gdje i danas radi, a tokom karijere služila je u diplomatskim predstavništvima BiH u Hrvatskoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Holandiji, Portugalu, Belgiji i Grčkoj.
 
 Značajan dio razgovora odnosio se na rad Fondacije „Sidran“, osnovane 2022. godine, još za vrijeme pjesnikovog života. Riječ je o zadužbini koju je Sidran ostavio u amanet i na odgovornost onima koji ostaju iza njega i koji daju sve od sebe da se njegov lik i djelo ne zaboravi. 
Razgovarali su i o festivalu kulture „Sidranovi dani“ koji je po drugi put održan u oktobru prošle godine, festival koji slavi i čuva od zaborava život, lik i djelo Abdulaha Sidrana.
Od očeve smrti, prije gotovo dvije godine, svojom svrhom smatra čuvanje i njegovanje Sidranovog stvaralaštva, ogromne i bogate književne zaostavštine, duboko vjerujući da njegovi poštovatelji imaju pravo da nastave uživati u njegovim djelima, ali i da njegovu vrijednost prepoznaju i otkriju novi naraštaji. 
U ovom podcastu smo saznali da je Sidran iza sebe ostavio dovršene scenarije za "trećeg oca", iz trilogije "Sjećaš li se Dolly Bell", "Otac na službenom putu", potom za seriju prema romanu Meše Selimovića "Tvrđava", scenarij za film prema romanu “Na Drini ćuprija” Ive Andrića i za film "U Zvoriku ja sam ostavio svoje srce". 
Prisjećajući se godina u kojima je Sidran još živio boemskim životom, Miranda govori o njegovoj duhovitosti i šarmu koji su dolazili do izražaja u trenucima opuštenosti. 
 
 - Tada je
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...