Oslobođenje Podcast

Send a text
Faruk Hadžibegić jedan je od igrača i trenera iz naše države koji su svojim igrama i ponašanjem tokom igračke karijere stekli status legende. Sa druge strane, svojim odnosom i ljudskim vrlinama izvan terena imaju status uvijek rado viđenog prijatelja i vrlo zahvalnog sagovornika. Ova legenda je gost nove epizode podcasta (IN)Direkt.
Svoj fudbalski put je započeo u klubu sa Koševa, sa kojim je prošao sve kategorije, a kruna karijere je svakako bilo osvajanje titule prvaka Jugoslavije u sezoni 1984/85. 
Bila je to generacija koja je odrastala na stadionu Koševo i koja je nakon završetka karijera ostala na okupu. Prijateljstva su ostala za cijeli život, a odnos među njima nije prijateljski, nego bratski, porodični. Jer kako znaju istaći Hadžibegić i njegovi saigrači u svojim javnim istupima, "mi nismo bili samo saigrači, mi smo braća, porodica", jedna je od rečenica koju ćete čuti tokom razgovora sa njima. 
Posebno je interesantna priča kako je stvoren šampionski tim Sarajeva. spoj trenera i igrača koji su ponikli na Koševu, uz par momaka koji su stigli u svlačionicu napravili su sjajan podvig u tom periodu.
- Boško Antić, Boško Prodanović i Mirso Fazlagić u stručnom štabu zajedno sa Svetom Vujovićem kao direktorom i Miletom Markićem kao predsjednikom, napravili su jednu sjajnu atmosferu. Došao je Davor Jozić, Dragan Jakovljević, Slaviša Vukičević, Brko i Keli su otišli vani, ali smo napravili jednu mlađu ekipu i mi smo krenuli na titulu i bili smo ubijeđeni da ćemo biti prvi, govori Hadžibegić.  
Hadžibegić je nakon osvajanja titule sa Sarajevom, karijeru gradio u Španiji i Francuskoj, gdje je uspio da ponovi sjajne igre i dobije status legende.
Neizostavna je priča o nastupima za reprezentaciju Jugoslavije, gdje je ostavio dubok trag i treći je fudbaler po broju nastupa za selekciju bivše države, odmah iza Dragana Džajića i Zlatka Vujovića. 
Po završetku fudbalske karijere radio je kao trener u više klubova, a za njega posebno bitan je bio angažman u FS Bosne i Hercegovine. Od prvog dana stvaranja državnog saveza Hadžibegić je bio aktivno uključen u rad saveza. Dva puta je radio i kao selektor Zmajeva, na šta
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send a text
Siniša Karan je novi predsjednik Republike Srpske, SNSD je sinoć proglasio pobjedu napominjući da je njihov kandidat - kada se sve sabere - dobio više glasova nego na izborima u novembru prošle godine. Univerzitetski profesor Branko Blanuša, u međuvremenu izabran za predsjednika SDS-a, nešto ranije je priznao poraz, upozoravajući na zloupotrebe javnih resursa u izbornom procesu. Na ponovljenim izborima na 136 biračkih mjesta, u 17 gradova i općina, pohvalio se sinoć Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a, Karan je pobijedio na 134. 
MUP Republike Srpske zabilježio je 17 incidenata, Sanja Vulić je inicirala jedan, prijavljujući policiji da ju je promatrač SDS-a neovlašteno fotografirao, a drugi isuviše dugo buljio - kako je kazala - u njezin identifikacijski dokument. Gradonačelnik Bijeljine Ljubiša Petrović objavio je ozbiljna kršenja izbornih pravila, skrećući pažnju na kupovinu glasova. Danima ranije govorilo se javno o cijenama - navodno je glas za SNSD nagrađivan sa 500 maraka, a neizlazak na birališa 100. 
No, pobjednik Siniša Karan sinoć se zahvalio svima - i onima što su glasali za njega i onima koji su ostali kod kuće, a rekao je da će biti predsjednik baš svima jer nisu bili izbori već plebiscit za Republiku Srpsku. SNSD-ovi govornici i njihovi koalicijski partneri sinoć su se najviše hvalili kako se pobijedili političko Sarajevo i visokog predstavnika Christiana Schmidta, a Darko Banjac je Centralnoj izbornoj komisiji Bosne i Hercegovine poručio da proglasi Karana za pobjednika inače će sljedeći izbori biti za predjsednika države Republika Srpska.
S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegovićekonomistica Svetlana Cenić, poznavateljica prilika u cijeloj zemlji i vrsna analitičarka finansijskih transakcija svake vrste. 
Je li očekivala ovakav rasplet i kako bi rezimirala jučerašnji izborni dan i šta to Karan može uraditi?
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text
U novoj epizodi podcasta (Ne)poznato o ljudskom tijelu razgovaramo o ortopediji i traumatologiji kroz prizmu funkcije, a ne samo kroz dijagnoze. Gost je doktor Ivan Karlak, specijalista ortopedije i subspecijalista traumatologije Međunarodnog medicinskog centra Priora iz Osijeka. Tema se prirodno razvija od kukova, koljena i ramena do rehabilitacije, propriocepcije, sporta, djece i biomehanike zdjelice, uz jasnu poruku da nalaz nije isto što i čovjek.
„Snimak nikada ne laže, ali gotovo vrlo rijetko zapravo govori kompletnu istinu.“
Dr. Karlak potvrđuje ovu konstataciju iz svoje prakse. Danas je to čest slučaj, posebno u vrijeme web konsultacija, kada pacijenti pošalju radiološki nalaz na kojem se vidi da je zdravlje tijela poprilično narušeno, a na vratima ordinacije se pojavi sportista koji hoda bez problema. Istovremeno, dešava se i obrnuto, tek početna artroza, a osoba jedva stoji na nogama. Zaključak je jasan - pacijente treba uvijek gledati holistički, jer medicina nije samo dijagnostika, već anamneza, pregled, funkcionalni status i poređenje svega sa nalazima.
Veliki dio razgovora posvećen je endoprotetici (stanje u kojem je implantiran umjetni zglob ili druga zamjena za oštećeno tkivo). Dr. Karlak naglašava da nisu presudni samo implantat i operativni dio, nego okolna meka tkiva, snaga, kompenzacije i obrazac hoda. Objašnjava zašto ljudi nakon ugradnje zgloba mogu nastaviti šepati i kada je operacija dobro izvedena.
Rehabilitaciju poslije operacije opisuje bez uljepšavanja: „nije to fizikalna terapija, to je trening“, a nakon početne faze poručuje da je to priprema za Olimpijske igre.
Za vremenske okvire oporavka daje konkretan primjer: „Prvi dan ćemo dizanje na noge, nakon dvije do tri sedmice slijedi skidanje štaka, a za puni maksimum zgloba često treba šest do osam mjeseci“.
Posebno zanimljiv dio odnosi se na istovremenu ugradnju oba kuka. Dr. Karlak objašnjava razvoj minimalno invazivnih tehnika u kojima se mišići ne režu, već razmiču, pa je rano oslanjanje moguće, a studije su pokazale i prednosti istovremenog rješavanja oba kuka, jer se u jednom aktu rješava biomehanički problem i ubrzava rehabilita
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text
Nenad Dizdarević, filmski i televizijski redatelj, scenarist, producent, filmski kritičar i profesor filma gost je nove epizode podcasta U kontru sa Draganom Markovinom. Diplomirao je režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, a redateljsku karijeru započeo je na Televiziji Sarajevo TV-dramom „Žena na kamenu“, snimljenom po motivima pripovijetke Ive Andrića.
Dizdarević je jedan od vodećih bosanskohercegovačkih režisera, čovjek čija je ratna premijera nagrađivanih „Magarećih godina“ 1994. godine bila prva premijera nekog bh. filma od nezavisnosti i koji od tada praktično nije snimio niti jedan film.
Pored redateljskog rada, Dizdarević je pod više pseudonima objavljivao filmske kritike. Predavao je na Odsjeku glume Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu, a jedan je od suosnivača Sarajevske filmske akademije, na koju je doveo i slavnog mađarskog redatelja Belu Tarra.
U podcastu je govorio o razlozima zbog kojih mu je blokiran čitav niz projekata, o ucjenama tadašnjeg federalnog ministra kulture i sporta Gavrila Grahovca za neostvareno snimanje „Elijahove stolice“, po romanu Igora Štiksa. Pričao je o iskustvu odrastanja u familiji diplomata i u inostranstvu, o Francuskoj, Alžiru i Iraku, te o razlozima povratka u Sarajevu, s njegovim gorkim zaključkom da mu je to bila jedna od najgorih životnih odluka.
Riječi je bilo i o tome zbog čega nikad ne bi mogao živjeti u Beogradu, o potrebi za denacifikacijom Srbije, o njegovom stricu Ziji Dizdareviću koji je ubijen u Jasenovcu. O njegovom bliskom odnosu s Brankom Ćopićem, čija je djela ekranizirao. Pričao je i o drugom našem velikom književniku - Ivi Andriću, o njegovim ranim radovima za Televiziju Sarajevo i o filmu „I to će proći“.
Dizdarevićeva uloga u osnivanju Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu bila je također jedna od tema razgovora, kao i rad s Belom Tarrom na njegovoj filmskoj akademiji u Sarajevu.
I na koncu, iz čitavog razgovora, uključujući njegovo iskustvo s ambasadom BiH u Parizu, izbijala je Nenadova frustracija našim sistemom, ljudima koji na
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text
U društvu u kojem se granice između fikcije i stvarnosti sve češće brišu, izbor uloga prestaje biti isključivo profesionalna odluka i postaje pitanje odgovornosti. Popularnost negativnih likova, njihovo romantiziranje i pretvaranje u uzore, otvara dilemu s kojom se glumci neminovno suočavaju: gdje završava umjetnička sloboda, a počinje odgovornost prema publici.
Ta dilema prelama se i kroz razmišljanja Ivana Bosiljčića, gosta nove epizode podcasta Opet Laka, u kojoj sa Elvirom Lakovićem promišlja granice umjetničke slobode i odgovornosti.
- Trebalo bi da budemo svjesni kakav uticaj mi glumci imamo kroz ono što igramo, ali ako svi glumci odbijaju da igraju negativce, ko će ih onda igrati? Problem je u tome što ih naša kultura ima običaj popularizirati, kaže Bosiljčić.
Upravo zato, za njega nije presudan sam izbor takvih uloga, već način na koji su oblikovane.
- Važno je da negativac na kraju ima pokajanje, kaže, navodeći kao primjer scenu iz serije Južni vetar, u kojoj je, kako ističe, pokajanje liku koji tumači Miloš Biković, dalo dubinu i ljudskost. 
Taj odnos prema likovima Bosiljčić vidi kao odraz šire promjene u vrijednosnom sistemu. Smatra da se kod mlađih generacija ponovo javlja potreba za jasnim moralnim orijentirima, nakon perioda u kojem su se destruktivni obrasci ponašanja često predstavljali kao poželjni.
- Čini mi se da se viteštvo vraća, kao da se ovo drugo izgustiralo. Vidim po svojoj kćerki i po mladima generalno da su im balavanderi smešni, a da se svi utišaju pred nekim džentlmenom, kazao je Bosiljčić.
Upravo ta potreba za jasnim vrijednosnim uporištima, smatra, objašnjava i dubinu povjerenja koje publika ima prema likovima koje gleda na ekranu. Koliko to povjerenje može biti snažno, shvatio je kroz svoju ulogu u seriji Ranjeni orao.
- Moj junak je doživeo nesreću i u toj nesreći izgubio nogu, prisjeća se.
Sama scena, tehnički, bila je jednostavna - rupa na krevetu, kroz nju provučena noga, međutim, reakcije publike pokazale su da granica između ekrana i stvarnosti lako nestaje.
- U nedelju je emitovana epizoda, a u ponedeljak sam hodao centrom Beograda. Ljudi me prepozn
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...