Oslobođenje Podcast

Send us Fan Mail
Naš je gost, u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović, Asim Mujkić, dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Sociolog i filozof, doktor nauka, studente uči uvodu u filozofiju, predaje im etiku i političku etiku, a na evropskom master programu u Sarajevu i Bologni predaje filozofiju i ljudska prava. I što je jednako važno - ponaša se u skladu sa svojom nastavom: jedan je od rijetkih ovdašnjih profesora koji podržava studente i onda kada javno iskazuju svoja stajališta o vlasti. Bio je uz studente kada su tražili - i dobili - ostavku kantonalnog premijera nakon tramvajske nesreće 12. februara, u Sarajevu, u kojoj je smrtno stradao mladi umjetnik iz Brčkog Erdoan Morankić, a još četvero ljudi teško povrijeđeno. 
Banjalučani su slavili studentsku pobjedu: šta to znači za Dodika? Koliko je ovaj beogradski trijumf protiv Vučića oslabio lidera SNSD-a?
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
Dvije žene imaju po 45 godina, obje teže 65 kilograma i imaju isti indeks tjelesne mase. Međutim, jedna ima više mišića, snažnija je i u boljoj kondiciji. Jesu li jednako zdrave? Upravo ovim pitanjem počinje nova epizoda podcasta (Ne)poznato o ljudskom tijelu, u kojoj je gošća Mirela Anić, kineziologinja, kondicijska trenerica i međunarodna edukatorica.
- Nisu, i to će pokazati godine koje su ispred njih, odgovara Anić, objašnjavajući da će žena koja ima više mišića i bolju kondiciju u kasnijim godinama imati funkcionalniji život i bolji zdravstveni status, pod uslovom da se postojeće razlike zadrže.
U razgovoru se posebno osvrće na činjenicu da mnoge žene zdravlje i dalje poistovjećuju s mršavošću i izgledom. Društvene mreže i nametnuti ideali, smatra, održavaju uvjerenje da je poželjno imati istu kilažu kao u dvadesetim godinama, iako fizička sposobnost govori mnogo više o kvalitetu života.
Anić ističe da su četrdesete godine važan period za promjenu životnih navika. Razvoj mišićne mase, snage, izdržljivosti, ravnoteže i aerobnog kapaciteta može značajno utjecati na to kako ćemo funkcionisati u šezdesetim i sedamdesetim godinama.
- To je cijeli životni stil. To je promjena prioriteta i postavljanje granica, poručuje Anić.
Ipak, naglašava da ni nakon menopauze nije kasno za napredak. Žene i tada mogu razvijati mišiće, povećavati snagu i unapređivati fizičke sposobnosti, ali program mora odgovarati njihovom zdravstvenom stanju, mogućnostima i sposobnosti oporavka.
Jedna od važnih tema razgovora jeste popularnost pilatesa. Anić, koja se pilatesom bavi više od 27 godina, objašnjava njegove prednosti za pokretljivost, stabilnost, koordinaciju i povezivanje disanja s pokretom. Međutim, upozorava da on sam nije dovoljan za razvoj svih sposobnosti potrebnih u kasnijim godinama.
- Kao što ne možemo ni radom s utezima dobiti sve, kaže Anić, naglašavajući potrebu za cjelovitim pristupom treningu.
Posebnu pažnju posvećuje stručnosti trenera i dijagnostici prije početka vježbanja. Govori o tome zašto žene ne bi trebale preuzimati tuđe programe s društvenih mreža i koliko je važno uzeti u obzir ranije povrede, porode, hormonalne promjene, disanje i opće zdravstveno stanje.
Na primjeru klijentice koja je deset godina nakon carskog reza imala probleme s dijastazom objašnjava zašto posljedice poroda mogu ostati važne i mnogo godina kasnije.
Razgovor donosi i odgovore na česte zablude: mogu li žene nakon menopauze povećati mišićnu masu, trebaju li dizati velike težine, je li hodanje dovoljno za zdravlje kostiju i treba li nakon pedesete više kardio treninga ili treninga snage.
Anić poručuje da početak ne mora značiti pet treninga sedmično. Važnije je pronaći održiv program, postepeno povećavati sposobnosti i svakodnevno se više kretati.
- Ja bih prvo htjela da uvedu jednu novu vrijednost, a to je da shvate da mi ne moramo završiti ili živjeti kao naše majke, da možemo imati puno vitalniji život i da to ovisi o nama, zaključuje Anić.
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
U novoj epizodi podcasta U kontru sa Draganom Markovinom, razgovaramo s Draganom Komadinom, redovnim profesorom na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, dramaturgom i redateljem s bogatom karijerom te višegodišnjim umjetničkim savjetnikom Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru.
Razgovor otvaraju pričom o tome kako je Komadina iz ratom podijeljenog Mostara došao na studij u Sarajevo i ondje ostao raditi na Akademiji. Njegov životni put, od planova da studira Filozofski fakultet u Sarajevu, preko mobilizacije u HVO i ratnih godina provedenih u Mostaru, do odlaska na studij u Sarajevo među prvima nakon rata, govori o tome kako su normalni ljudi mogli ostati takvima i u nevremenu.
Markovina i Komadina razgovaraju o studiju i prilagodbi Sarajevu, Komadininom prvom odlasku u istočni dio Mostara kao novinara Radija Herceg-Bosne te priči o njegovu ocu koji je još 1994. godine, u vrijeme kada se gradom moglo prelaziti samo uz dokumente, otišao do Starog grada vidjeti što ima na Tepi.
U razgovoru se otvaraju i teme Komadinine karijere, prijepora oko izgradnje zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru, kultne predstave Ajmo na fuka, koju je napravio sa Sašom Oručevićem i Robertom Peharom, te Logorijade, posvećene dnevniku Ilije Jakovljevića iz Stare Gradiške.
Posebno mjesto zauzimaju pitanja mržnje u Mostaru, odnosa ljudi koji su nakon rata došli u grad prema drugoj strani i ljudima, zajedničkih predstava Hrvatskog narodnog kazališta i Narodnog pozorišta u Mostaru te mogućnosti da se grad u dogledno vrijeme zaista sastavi. Koliko kultura i kultura sjećanja mogu pomoći u tom procesu i koliko su saradnja i razgovor važni u društvu koje je i dalje duboko podijeljeno?
Markovina i Komadina govore i o Zrinjskom, dokumentarnom filmu koji je Komadina snimio o tom klubu, kao i o tome dolaze li studenti iz Mostara u Sarajevo i vraćaju li se nakon studija raditi u svoj grad.
Iako na današnji Mostar i događaje koji su ga oblikovali ne gledaju na isti način, što tijekom razgovora nisu ni skrivali, ovaj razgovor pokazuje zašto je važno razgovarati i onda kada nema potpunog slaganja. Komadina vjeruje u stvari koje iscjeljuju i radi na njima. Nova epizoda podcasta U kontru donosi razgovor o Mostaru, ratu i njegovim posljedicama, kulturi, sjećanju, podjelama, ali i o ljudima koji, unatoč svemu, vjeruju da se može graditi nešto zajedničko.
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
Brigadni general James C. Fowler, zapovjednik NATO stožera u Sarajevu, gostujući u podcastu NATO-a za BiH, govorio je o potrebi povećanja ulaganja u Oružane snage Bosne i Hercegovine, njihovoj modernizaciji i važnosti osiguravanja stabilnog proračuna za razvoj obrambenih kapaciteta države. 
Osvrćući se na složenu političku situaciju u BiH i mogućnost postizanja dogovora o većim izdvajanjima za vojsku, general Fowler izrazio je nadu da će nadležne institucije prepoznati važnost i vrijednost Oružanih snaga te njihovu ulogu u službi države i njezinih građana. 
- Nadam se da će vlasti prepoznati vrijednost Oružanih snaga i razumjeti što one znače za ovu državu, poručio je Fowler.
Kao jedan od konkretnih primjera njihove važnosti izdvojio je angažman pripadnika Oružanih snaga BiH tijekom šumskih požara, kada su vojni helikopteri i vojnici na terenu danima sudjelovali u akcijama gašenja i sprječavanja širenja vatre. Podsjetio je na kontinuirane operacije koje su trajale oko 45 dana, tijekom kojih su helikopteri izbacivali vodu na požarišta u planinskim područjima, dok su vojnici na terenu pomagali u borbi protiv vatrene stihije.
- To je iznimno korisno za ovu državu. Oružane snage spremne su obavljati takve zadaće i pružati pomoć kada je to potrebno, istaknuo je zapovjednik NATO stožera u Sarajevu. 
Govoreći o modernizaciji vojske, Fowler je naglasio da je za razvoj sposobnih i održivih Oružanih snaga nužno osigurati odgovarajuća financijska sredstva. Upozorio je kako se, bez stabilnog proračuna, otvara pitanje opsega i strukture vojske, njezine održivosti te mogućnosti prilagodbe raspoloživim sredstvima. 
Prema njegovim riječima, NATO-ov cilj izdvajanja dva posto bruto domaćeg proizvoda za obranu predstavlja važan orijentir i za Bosnu i Hercegovinu. 
- Kada bi Bosna i Hercegovina izdvajala dva posto BDP-a za obranu, imala bi vrlo sposobne Oružane snage i bila bi na razini svojih partnerskih zemalja, ocijenio je Fowler. 
Uspoređujući izdvajanja za obranu u regiji, naveo je kako se u Bosni i Hercegovini izdvaja oko 0,7 posto BDP-a, dok je za Srbiju naveo približno jedan posto. Istaknuo je da, unatoč ograničenim sredstvima, Oružane snage BiH ostvaruju značajne rezultate i pružaju više nego što bi se moglo očekivati s obzirom na resurse kojima raspolažu.
- S obzirom na ono što im je na raspolaganju, mislim da daju više nego što imaju“, poručio je. 
Fowler je izrazio optimizam da bi s uspostavom novih vlasti moglo biti prostora za razgovore o povećanju obrambenog proračuna i stvaranju sposobnih oružanih snaga koje su potrebne Bosni i Hercegovini. 
Članstvo u NATO-u za Bosnu i Hercegovinu predstavljalo bi veliku priliku ne samo u sigurnosnom i političkom smislu nego i u pogledu gospodarskog razvoja, privlačenja investicija i otvaranja novih radnih mjesta, istaknuo je to brigadni general James C. Fowler, govoreći o konkretnim koristima koje bi članstvo u Sjevernoatlantskom savezu donijelo jednoj manjoj državi poput Bosne i Hercegovine. 
Fowler smatra da bi ulazak BiH u NATO značio snažnije sigurnosne garancije i veću stabilnost, što bi pozitivno utjecalo i na povjerenje domaćih i stranih investitora. 
- Mislim da bi članstvo u NATO-u bilo ogromna prilika za ovu zemlju, poručio je Fowler, podsjećajući da su među susjednim i regionalnim državama koje su već postale članice Saveza Slovenija, Hrvatska, Crna Gora, Albanija i Sjeverna Makedonija.
Prema njegovim riječima, iskustva država koje su pristupile NATO-u pokazuju da sigurnost i politička stabilnost stvaraju povoljnije uvjete za gospodarska ulaganja. Kao ilustraciju naveo je podatak da je u pojedinim primjerima, u razdoblju od pet godina nakon ulaska u NATO, zabilježen rast BDP-a od približno 50 posto.
- NATO jamči sigurnost i stabilnost, a to su čimbenici koji potiču ulaganja u neku zemlju, objasnio je Fowler.
Dodao je kako približavanje euroatlantskim integracijama podrazumijeva i provedbu važnih reformi, veću transparentnost institucija te transparentnije poslovne procese i financijske transakcije. Sve to, smatra, može dodatno ojačati povjerenje investitora i stvoriti uvjete za dugoročan gospodarski napredak.
Govoreći o mogućim učincima takvog razvoja na Bosnu i Hercegovinu, Fowler je ocijenio kako bi eventualni gospodarski rast usporediv s primjerima pojedinih članica NATO-a predstavljao izniman iskorak za državu.
Fowler je naglasio kako u Bosni i Hercegovini vidi veliki potencijal, ali i snažne obiteljske veze i osjećaj zajedništva koji, prema njegovu mišljenju, predstavljaju važnu vrijednost društva. 
- Znam da bi mladi ljudi, kada bi imali priliku birati između ostanka u svojoj zemlji i odlaska u inozemstvo, radije ostali ovdje. Ovo je sjajna zemlja s iznimnim mogućnostima, kazao je Fowler.
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
Kada je kao student ekonomije u Zagrebu ugledao oglas za amatersko pozorište, Goran Bogdan nije imao razrađen plan glumačke karijere. Prijavio se, kaže, iz inata sebi, želeći da se suoči sa stidljivošću i introvertnošću. Godinama kasnije, iza njega su uloge u seriji „Fargo“, filmu „Otac“ i kratkometražnom ostvarenju „Čovjek koji nije mogao šutjeti“, nominovanom za Oskara. 
Gost nove epizode podcasta Opet Laka govori o putu od odrastanja u Širokom Brijegu do međunarodnih produkcija, ali i o sumnjama, pogrešnim odlukama i potrebi da, uprkos svemu što se događa, sačuvamo vjeru u čovjeka.
Glumu je upisao sa 26 godina, a ozbiljnije počeo snimati u ranim tridesetim. Što se duže bavi tim poslom, objašnjava, više prostora vidi za učenje. Danas se zato tjera da gleda vlastite izvedbe, iako je ranije osjećao stid i otpor.
- Imaš te neke osjećaje šta može bolje, barem malo, kaže Bogdan.
Različite produkcije donijele su mu različita iskustva. Tromjesečne pripreme za „Oca“ Srđana Golubovića pamti kao jedan od najljepših procesa u karijeri. Na snimanju „Farga“ dočekali su ga velika hladnoća, drugačiji način rada i očekivanje da na set dolazi potpuno spreman. Posebno izdvaja odnos Ewana McGregora, koji je tokom jedne scene insistirao da ostane prisutan kao njegov partner, iako nije morao biti pred kamerom.
Govoreći o velikim produkcijama, najviše ističe jednostavnost: posao se obavlja mirno, pristojno i bez nepotrebne vike. A na dodjeli Oskara, kojoj je prisustvovao s ekipom filma „Čovjek koji nije mogao šutjeti“, bio je i radoznali filmski zaljubljenik kojem je pomalo neugodno da se fotografiše sa zvijezdama.
Ljubav prema filmu razvijao je mnogo prije prvih uloga, gledajući filmove i radeći u videoteci. Knjigama su ga približili djed i majka, koji su mu davali novac za čitanje. Laka zato zaključuje da je književnost zavolio iz interesa, dok Bogdan uzvraća da knjige i dalje čita, samo mu više niko ne plaća. Danas se bavi i izdavaštvom, a vrijeme za razmišljanje o ulogama često pronalazi u automobilu, vozeći u tišini.
Razgovor otvara i pitanje reklame za kladionicu zbog koje je kritikovan. Bogdan priznaje da tada nije dovoljno razmišljao o toj odluci, bez uvjerenja da ubuduće neće griješiti.
Od lične odgovornosti Laka i njegov gost dolaze do Gaze, tuđeg stradanja i ravnodušnosti s kojom ga svijet posmatra. Uprkos tome, Bogdan ne odustaje od optimizma.
- I dalje vjerujem u čovjeka, govori, svjestan da čovjek, uz sve loše, baštini i dobro. Onima koji su ovdje odrasli, kaže, važno je da svjesno odaberu da im se ogorčenost ne useli u dušu, jer prepustiti se ogorčenosti i mržnji najlakše je - za ono drugo treba se potruditi.
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...