Oslobođenje Podcast

Send us Fan Mail
S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović Edin Dilberović, dugogodišnji direktor Direkcije za evropske integracije naše zemlje. 
Karijeru je započeo u Ministarstvu vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, gdje je sada sekretar, bio je naš ambasador u Beču i Berlinu, radio s UN-om, OSCE-om, Vijećem Evrope, ali i s domaćim političarima. Uživo je pratio i pomagao napore da se naprave reformski iskoraci, a bez sumnje prati i analizira planetarne turbulencije kojima svjedočimo. 
Zna li Bruxelles ko koči Bosnu i Hercegovinu - jesu li konačno sve maske pale? Hoće li Vučiću i dalje gledati kroz prste?
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
- Rodila si, šta hoćeš, jedna je od rečenica uz koje su generacije žena naučile prihvatati bol, nelagodu i promjene u vlastitom tijelu kao nešto s čim jednostavno moraju živjeti. Ali ono što je često ne mora istovremeno biti i normalno.
Upravo je to jedna od ključnih poruka doktorice Amre Mujkanović Džino, specijalizantice ginekologije i akušerstva i gošće nove epizode podcasta (Ne)poznato ljudskom tijelu. Razgovor o ženskom zdravlju otvorio je treću sezonu podcasta, a u fokusu su promjene kroz koje žensko tijelo prolazi nakon poroda, tokom perimenopauze, menopauze i drugih tranzicijskih perioda.
Ono što je sigurno problem u ženskom zdravlju jeste što se upravo to što je normalno zamijeni za čestu pojavu, upozorava dr. Mujkanović Džino. Bolni intimni odnosi, osjećaj nelagode u području karlice i vagine, urinarna inkontinencija, nekontrolisano ispuštanje gasova ili stolice samo su neki od problema koje, kaže, žene nauče trpjeti godinama.
Poseban dio razgovora posvećen je oporavku nakon poroda i uvriježenom očekivanju da bi žena nakon četiri do šest sedmica trebala biti spremna vratiti se životu kakav je vodila prije trudnoće.
Razgovaralo se i o carskom rezu, koji žene, kako kaže gošća, ponekad ni same ne doživljavaju kao operaciju. Dr. Mujkanović Džino naglašava da je riječ o „vrlo, vrlo ozbiljnoj abdominalnoj operaciji“ te detaljno objašnjava kroz koliko se slojeva prolazi prije dolaska do maternice i koliko tkiva nakon toga mora zacijeliti.
Jednako važna tema je karlično dno i problemi koji mogu nastati nakon trudnoće i poroda. Posebno je naglašeno da univerzalno propisivanje Kegelovih vježbi nije odgovor za svaku ženu, jer stanje mišića karličnog dna prvo treba procijeniti.
U drugom dijelu epizode razgovor prelazi na perimenopauzu i simptome koji se ne svode samo na valunge i promjene menstrualnog ciklusa. Problemi sa snom, razdražljivost, anksioznost, poteškoće s koncentracijom, zaboravljanje, smanjen libido i bolni odnosi također mogu biti dio ovog tranzicijskog perioda, iako Dr. Mujkanović Džino upozorava da druge moguće uzroke treba isključiti.
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
Novu sezonu podcasta U kontru sa Draganom Markovinom otvara razgovor s Milčom Mančevskim, jednim od najzanimljivijih i najosebujnijih filmskih autora koji su potekli s ovih prostora.
Mančevski se, po vlastitom priznanju Rade Šerbedžije, pojavio gotovo niotkuda i ponudio mu priliku za novu karijeru, glavnu ulogu u njegovom prvijencu „Prije kiše“.Film posebne atmosfere, smješten u Makedoniju obilježenu makedonsko-albanskim sukobom, osvojio je Zlatnog lava u Veneciji, bio nominiran za Oscara i ostao jedno od onih ostvarenja čija emocionalna snaga ne blijedi ni desetljećima poslije. Fenomen je to za koji ni sam Mančevski nema sasvim jednostavno objašnjenje.
Markovina i Mančevski su se u razgovoru vratili nastanku i životu prije filma „Prije kiše“, njegovu odlasku u Ameriku te odnosu prema Skoplju i Makedoniji, onakvima kakve ih je zatekao pri prvom povratku, ali i kakvima ih vidi danas. Posebno su govorili o kontrastu između modernističkog Skoplja socijalističkog razdoblja i današnje „kipomanije“, kao i pokušaja da se autentična arhitektura prekrije novim fasadama i tako izgradi neka druga, uljepšana historija grada.
Dotaknuli su se i skopske muzičke scene prije rata, njegova odrastanja u Jugoslaviji i doživljaja njenog raspada. Mančevski je govorio i o svakodnevnom životu u New Yorku, o tome kako je riješio stambeno pitanje u jednom od najskupljih gradova svijeta, kako se kreće biciklom i kako je godinama vozio stari Pony bicikl, sve dok mu ga nisu ukrali. Razgovarali su o odnosu New Yorka i New Jerseya, klubovima koje posjećuje i koncertima savremene klasične muzike.
Pitanje povratka u Skoplje prirodno ih je dovelo i do njegova odnosa prema novim generacijama i mogućnosti da s njima radi. Mančevski kaže da mu je život na samo jednoj adresi danas gotovo nezamisliv jer voli imati dva doma.
Razgovarali su i o Hollywoodu, odnosno o tome zašto tamo nikada nije želio graditi karijeru te zašto ga više privlače evropske teme, prostori i filmski senzibilitet. Govorio je i o nastanku svog drugog filma, „Prašina“, svojevrsnog istočnjačkog westerna koji spaja Ameriku i Makedoniju. Otvorili su i pitanje koliko ga je golemi uspjeh „Prije kiše“, kao i Zlatni lav u Veneciji, opteretio pri stvaranju drugog filma te kako je „Prašina“ politički dočekana u osjetljivom trenutku.
Na kraju su razgovarali i o dokumentarnom filmu „Dobri ljudi“, posvećenom tragediji u noćnom klubu u Kočanima, u kojoj je život izgubilo 63 ljudi, a zbog kojeg je Mančevski došao na Sarajevo Film Festival. Prisjetili su se i njegovog prvog dolaska u Sarajevo sa filmom „Prije kiše“.
Milčo Mančevski jedan je od onih ljudi koji nas podsjećaju na to kakvo bogatstvo talenata, ideja i senzibiliteta postoji na ovim prostorima i da ono, uprkos svemu, ne može tek tako nestati.
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
Gdje prestaje ono što nazivamo lošim karakterom, a počinje narcisoidno ponašanje koje može ukazivati na poremećaj ličnosti? Specijalistica psihijatrije, Mirela Arnautović - Tahirović, upozorava da nije svaka potreba za pažnjom, pohvalom ili potvrdom znak narcisoidnog poremećaja.
- Svi mi u sebi imamo sve emocije i različite obrasce ponašanja. Često volim reći da nisam ja odgovorna baš uvijek. Jesam odgovorna za svoje ponašanje, ali i vi ćete u meni nešto izazvati, kao što ću i ja u vama, objašnjava Arnautović-Tahirović.
Prema njenim riječima, određene narcisoidne osobine postoje kod svakog čovjeka, ali to samo po sebi ne znači da osoba ima narcisoidni poremećaj ličnosti.
- Svi mi imamo taj mali dio narcisoidnosti. Naravno, to nije narcisoidni poremećaj ili poremećaj ličnosti, ali neke od tih osobina svakako jesu, navodi. 
Ključna razlika, kako ističe, nalazi se u tome koliko određeni obrazac ponašanja postaje izražen i koliko utiče na svakodnevni život i odnose s drugim ljudima.
- Osnovna karakteristika ljudi za koje ćemo reći da imaju narcisoidni poremećaj jeste da oni apsolutno ne razmišljaju o osjećajima drugih ljudi, kaže Arnautović - Tahirović. 
Takve osobe, dodaje, teško prihvaćaju kritiku, priznaju grešku ili čuju riječ ne. Često imaju potrebu da budu najbolji, najljepši, najvažniji ili da im se drugi neprestano dive. Ipak, potreba za potvrdom sama po sebi nije znak poremećaja.
- Svako od nas u određenom periodu života ili u određenoj situaciji ima potrebu da bude najljepši, da mu se to kaže, ili da bude najbolji u nečemu. Ima potrebu da se validira njegovo znanje. To nas ne može svrstavati u kategoriju poremećaja ličnosti, objašnjava Arnautović - Tahirović. 
Problem nastaje kada takvo ponašanje prestane biti povremena potreba i postane ustaljeni način funkcioniranja.
- Ako to postane vaš obrazac ponašanja, ako postane svakodnevnica: ja uvijek moram biti prvi, moram biti najbolji, moram biti najljepši, meni se svi moraju diviti, onda govorimo o nečemu što je mnogo ozbiljnije, kaže. 
Posebno ističe situacije u kojima osoba konstantno odbija bilo kakvu kritiku i nema potrebu da preispita vlastite postupke.
- Ako to postane stil života, odnosno obrazac po kojem svakodnevno funkcioniramo, a pri tome nikad ne prihvaćamo kritiku, nikad ne prihvaćamo da smo možda pogriješili i nikad ne preispitujemo sebe, nego naprosto mislimo: ja sam uvijek u pravu i samo sam ja u pravu, onda je to problem, navodi ona. 
Na pitanje kakav je život osobe koja tako funkcionira, odgovor je, pomalo paradoksalno, da takvoj osobi vlastiti život možda i ne izgleda loše. 
- Za ljude koji su u tom poremećaju vrlo je lijep, jer oni misle da su u pravu, da su nedostižni i nedodirljivi. Sigurno je da je za njih taj život lijep, a za sve ostale vrlo težak, zaključuje Arnautović - Tahirović.
Kako se zaštititi od narcisoidnih osoba i prekinuti začarani krug u kojem im, često nesvjesno, dopuštamo da utiču na naše raspoloženje i odnose? Jedan od najvažnijih koraka je postavljanje jasnih granica. Zato je važno jasno reći šta jeste, a šta nije prihvatljivo. 
- Postaviti granice. Vrlo jasne granice. Ovo nije način ponašanja prema meni i ja to neću tolerirati. Neću razgovarati s tobom dok me vrijeđaš. I tu se završava razgovor, govori Arnautović - Tahirović.
Ignoriranje se često navodi kao način suočavanja s narcisoidnim osobama, ali doktorica Mirela naglašava da je važnije zauzeti jasan stav i biti dosljedan. Situacija je posebno složena kada narcisoidnu osobu ne možemo jednostavno izbaciti iz svog života,
kao što je slučaj na poslu. Tada nije uvijek moguće prekinuti kontakt, ali je moguće postaviti profesionalne granice i zaštititi sebe.
- Rješavanje problema na poslu je isto kao i u privatnom životu: postavljanje jasnih granica. Nekad to znači nikakvu komunikaciju, a nekad vrlo površnu komunikaciju, ali morate nekako zauzeti se za sebe. Ne bojati se postaviti granice, kaže Arnautović-Tahirović.
Na kraju, važno je znati vlastitu vrijednost. Zaposleni koji odgovorno i kvalitetno obavlja svoj posao ne treba unaprijed pristajati na manje poštovanja, priznanja ili prava samo zato što je neki kolega glasniji, nametljiviji ili ima višu poziciju.
- Ako ste zaista kvalitetan radnik i dolazite na posao da odradite svoj posao, onda imate potpuno pravo da tražite iste benefite i zasluge kao vaš kolega, kaže Arnautović-Tahirovi i naglašava da je ključ u jasnim granicama, profesionalnoj komunikaciji i spremnosti da se zauzmemo za sebe.
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
U prvoj ovogodišnjoj epizodi nove sezone podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović naš je gost Rick Holtzapple, šef Misije OSCE-a u našoj zemlji. 
Ambasador Holtzapple je karijerni američki diplomata, ovdje je od avgusta prošle godine, a služio je prije toga u stalnom predstavništvu Sjedinjenih Država u NATO-u u Bruxellesu, bio je otpravnik poslova u američkoj ambasadi u Beninu, no ono što je nama posebno važno jeste njegovo značajno diplomatsko iskustvo u našim krajevima: karijeru je počeo ratnih godina u Ambasadi u Zagrebu, nakon rata je bio savjetnik u prelaznoj upravi UN-a za istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srem, radio je i na programima za Kosovo i Crnu Goru pri Nacionalnom demokratskom institutu u Washingtonu, a u dva navrata bio je direktor za Balkan pri Vijeću za nacionalnu sigurnost u Bijeloj kući. Sve u svemu - zna nas. 
Jesmo li najteži slučaj? Kako bi detektirao ključne probleme naše zemlje? Kako ocjenjuje uvođenje novih izbornih tehnologija?
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...