Stela Rade: Kažu "mala što svira seljačku muziku" - harmonika je svjetski instrument - Opet Laka 093
Send us a textNa prvu - roze harmonika, nježan glas i osmijeh koji raduje. Istovremeno - glas koji ruši predrasude, autentičnost koja ne traži dozvolu i stav koji ne pristaje na kalup.Stela Rade, muzičarka i kantautorica iz Hrvatske, jedna od onih umjetnica koje ne možete svesti na žanr ili je smjestiti u okvire, gošća je nove epizode podcasta Opet Laka. U vremenu kad su granice između “narodnog” i “urbanog” i dalje tema, Stela ih svojom muzikom briše jednostavno.Širu pažnju javnosti stekla je kroz regionalna muzička takmičenja, gdje je odmah postalo jasno da je riječ o umjetnici koja izlazi iz okvira, a njeni nastupi u emisiji “Tvoje lice zvuči poznato”, uz vokalnu širinu, pokazali su i scensku zrelost.- Najteže mi je bilo doći na televiziju, u medije, generalno. Uvijek sam bila “ona mala s harmonikom koja svira neku seljačku muziku”. Trebalo je vremena da ljudima pokažem šta zapravo radim. Uvijek su tu neke predrasude, ali dobro je to sve, kaže Stela.Za ovu mladu umjetnicu, muzički identitet ne počinje, niti završava s harmonikom.- Svako u duši nosi nešto - neko rock, neko metal, pa sluša to. Tako je meni sevdah ostao. Znam sebi ujutro uz kavu pustiti sevdalinke i samo slušam i postojim. Baš ima dušu tu neku. Možda sam i ja neka stara duša, ispričala je.Ta rečenica možda i najbolje objašnjava njenu muziku - jednostavnu, ranjivu, a, opet, prkosnu. Sevdah u njenom glasu ne znači žanr, nego osjećaj. Autentičnost koja ne traži objašnjenje.- Harmoniku sam dobila sa 18 godina, jako sam je htjela svirati. Probala sam, pa mi je to nešto teško bilo, ne ide, tjedan dana sviram, pa mjesec ne... i tako par godina. U fazonu - htjela bih svirati, ali, eto, ako može da odmah znam, da nekako preskočim taj cijeli process učenja, kroz smijeh priča Stela.Prisjetila se i viralnog snimka iz tramvaja gdje je svirala sa ekipom iz Dubioze kolektiv.- To mi je bila tiha želja. Jedan dan vidjela sam poruku na Instagramu - Dubioza kolektiv. Ja kao: "Molim?!". I tako se desilo to naše sviranje u tramvaju. Super mi je taj moj muzički put, generalno, sve ide nekim svojim tokom, polako, ali sigurno. I uvijek me iznenadeSupport the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...