Oslobođenje Podcast

Send us Fan Mail
Siniša Stevanović, svojim igrama i odnosom prema klubu i navijačima, postao je jedan od najomiljenijih igrača Željezničara u posljednjoj deceniji. 

Trenutno se vratio u Sarajevo, grad koji je njegov izbor za život, a karijeru je nastavio u redovima Slavije iz Istočnog Sarajeva u kojoj će, kako sam kaže najvjerovatnije i završiti svoju fudbalsku karijeru. 

- Blizu mi je kuća, sve se poklopilo da budem tu blizu. Sa Dobrinje do trening centra mi je četiri minute. Lijepo mi je u Slaviji, atmosfera je top, ima nas par matoraca, puno je dječaka. Igramo Prvu ligu RS, napravili smo finu ekipicu, kotrljamo se. Dosta je igrača protiv kojih sam igrao tokom karijere. Sve je suprotnost od onog kako je bilo na terenu između nas. Zaista momci za pet. Drago mi je da sam dio ovog velikog kluba. Žao mi je što nije to ona stara Slavija, ali sam tu da pomognem koliko mogu u narednom periodu.

Interesantno je da je Stevanović prilično kasno ušao u svijet fudbala, a do 14. godine je trenirao karate.

- Ja sam osvojio sve medalje koje su se mogle osvojiti planetarno. Bio sam državni, balkanski, evropski i svjetski prvak. Fudbal sam igrao ispred zgrade sa drugovima, volio sam da ga igram u školi. Jedan nastavnik me vidio i htio je da igram za školu. Na tim turnirima sam se isticao i jednom se desilo da su tu bili ljudi iz Partizana, koji su pratili te turnire. Saša ilić i Danko Lazović su dijelili medalje, ja sam se istakao bio sam najbolji strijelac i tokom dodjele pehara pitali me gdje treniraš, ja sam im rekao da sam karatista. Zvali su me da dođem na probu, moj otac je dogovorio i došao sam na probu. Tako je krenula moja fudbalska priča.

U Partizanu je prošao školu fudbala, uspijevao je da se izbori sa svim izazovima koje je imao tada. Uspio je da dođe do prvog tima Partizana, a tamo ga je dočekala jedna sjajna ekipa. 

- Radom sam sve napravio. Nakon rada se vidi napredak, a onda ti dobijaš samopouzdanje. Ulaziš u ozbiljan fudbal i moja vodilja je bila da kad sam već došao u profesionalan fudbal da pokažem zašto sam tu. Zašto sam u Partizanu, Spartaku koji je tada igrao Kup UEFA, ali i imaš obavezu da opravdaš povjerenje koje
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
Ove je godine proljeće uranilo, astronomi su proljetnu ravnodnevnicu zabilježili u petak, u popodnevnim satima, u vrijeme kad su muslimani diljem planete uveliko slavili ramazanski bajram. Dolazak proljeća trebao je biti slavlje i za 300 miliona ljudi koji se raduju Nowruzu, perzsijskoj novoj godini, no Irancima ovih dana nije do slavlja, kao ni većini stanovnika Bliskog i Srednjeg istoka gdje rat iz sata u sat poprima sve dramatičnije oblike. 21. mart, dan koji uobičajeno pripada ravnodnevnici, prije dvije godine najavio je nadu i novi početak i u našoj zemlji: Evropsko vijeće je, naime, dalo zeleno svjetlo za otvaranje pristupnih pregovora Bosne i Hercegovine sa Evropskom unijom. No, ne samo da smo zapeli na evropskom putu, nego je izborna godina domaćim vlastima postala savršen alibi da se čak i razgovori o reformama odlože do poslije oktobra.
S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović, Predrag Kojović, državni zastupnik Naše stranke. 
Možemo li imenovati krivce - gdje smo i zašto zapeli? Kako cijeni angažman Vijeća ministara?
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
Koliko ljudsko tijelo može izdržati i gdje je granica između discipline i samouništenja? Upravo na ta pitanja odgovara Erol Mujanović, maratonac, Ironman i prvi Bosanac i Hercegovac koji je završio Antarktika Ice maraton, gostujući u podcastu (Ne)poznato o ljudskom tijelu.
Njegovo iskustvo počinje tamo gdje većina priča završava - na kraju svijeta, ali, kako kaže, najveći izazov nije bila hladnoća. Put do Antartika je bio i više nego težak i naporan, uslovi - isti takvi, a kada su konačno stigli odmora nije bilo, trčanje je išlo odmah. 
Antarktik, ledeni vjetrovi, vulkanske stijene i potpuna izolacija samo su dio slike. Trčanje bez okrepnih stanica, bez odmora i uz iznenadne promjene plana pokazalo je koliko je tijelo zapravo ranjivo.
- Toliko smo imali stvari koje su nam se poremetile, da kad je startao maraton mi smo samo rekli: "OK, kako god, hajde samo da počne i da ga nekako završimo". Ukinut nam je carbo-loading day, jer kada smo mi stigli u četvrtak kapetan je rekao: "Dolazi ledena oluja i nevrijeme u subotu kad vam je planiran maraton. Očekuje se -15 stepeni plus vjetar koji skida još pet stepeni. Tako da bismo izbjegli to, trčaćete maraton sutra kad ste planirali odmarati i jesti". Dođeš neispavan, dijeliš kabinu, dijeliš hotel... ljulja u kabini... ono baš nikakav dođeš i još ti ukine onaj sveti dan za maratonce kada puniš rezerve, odmaraš se, vraćaš energiju pred trku. Kad je počeo maraton, bilo mi je svejedno, da je ko rekao "još ćemo vas nekim štapovima izudarati prije", rekao bih "OK" - potpuno ravnodušan sa svim jer su ti sve promijenili što su mogli promijeniti, prisjeća se Mujanović. 
Pričali su i o tome da li je trčanje, barem ono sa velikim brojem kilometara poput maratona ili polumaratona ekstremni sport ili rekreacija. Mujanović kroz smijeh odgovara da je to ekstremna rekreacija. "Rekreacija" koja sedmično sadrži i do 15 sati treninga, strogu kontrolu ishrane i sna, te konstantnu borba s vlastitim granicama. Sve to pokazuje da iza medalje stoji mnogo više nego što većina vidi.
Posebno važna poruka odnosi se na greške koje početnici prave. Mujanović upozorava da ljudi žele previše, prebrzo i zanemaruju opora
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
Između Berlina, Ciriha i Sarajeva, Hana Ćurak gradi i akademski i javni prostor u kojem lično iskustvo ne ostaje izvan društvenog i političkog konteksta.
 Istraživačica, producentica i doktorantica antropologije, te osnivačica feminističke platforme Sve su to vještice, kroz rad koji se kreće između univerziteta i digitalnih platformi, dosljedno se vraća istom pitanju - šta zapravo znači živjeti u društvu koje nikada nije do kraja izašlo iz vlastite prošlosti.
U tom smislu, Sarajevo u njenoj priči nije tek mjesto porijekla, nego prostor u kojem se prelamaju emocija, analiza i politička svijest. Grad iz kojeg je otišla i kojem se, kako sama kaže, stalno vraća, ostaje njena ključna referenca.
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
Postoje bendovi koji se pamte po hitovima i oni koji ostanu u vremenu. Erogene zone, sarajevski sastav koji je obilježio jednu epohu, pripadaju ovoj drugoj vrsti - onoj koja se ne mjeri samo muzikom, nego osjećajem koji je ostao iza njih.
Gostujući u podcastu Opet Laka, Almas Smajlović, nekada frontmen Erogenih zona, a danas u svojoj solo priči, vraća se vremenu u kojem su rat, mladost i muzika bili jedno. 
Kako kaže, u ratnom i poslijeratnom periodu nije bilo velikih planova ni strategija, već čista i iskrena potreba da se svira.

Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...