Oslobođenje Podcast

Send us Fan Mail
Devet godina nakon što je Crna Gora postala članica NATO-a, pitanje koristi od članstva u Alijansi ne svodi se samo na vojnu i političku sigurnost, već i na konkretne mogućnosti koje ono otvara za državu i njene građane.
Igor Lukšić, doktor ekonomskih znanosti, bivši premijer i nekadašnji ministar vanjskih poslova Crne Gore, u čijem je mandatu država dobila zvanični poziv za članstvo u NATO-u, smatra da je jedan od najvažnijih rezultata ulaska u Alijansu osjećaj pripadnosti i ravnopravnog položaja u zajednici najrazvijenijih zemalja svijeta.
- Prije svega, članstvo donosi važan osjećaj pripadnosti. Bez obzira na veličinu društva ili snagu ekonomije, vi ravnopravno sjedite za stolom s najrazvijenijim zemljama svijeta. To otvara i određene mogućnosti koje ne treba zanemariti, ističe Lukšić. 
Prema njegovim riječima, članstvo u NATO-u istovremeno predstavlja snažnu poruku o stabilnosti i sigurnosti države, što je osnovni preduslov za ekonomski i društveni razvoj. U vremenu sve izraženijih globalnih sigurnosnih izazova, smatra Lukšić, osjećaj sigurnosti znatno je veći kada je država dio kolektivnog sistema odbrane nego kada je prepuštena vlastitim kapacitetima.
Ukazuje i na ekonomski aspekt članstva, posebno kada je riječ o troškovima obrane. Iako se izdvajanja za obranu povećavaju i predstavljaju obavezu članica, Lukšić smatra da su ona i dalje manja od potencijalnih troškova koje bi imala vojno neutralna država, koja bi morala samostalno razvijati kapacitete za odgovor na različite sigurnosne prijetnje.
Kao dodatnu prednost izdvaja mogućnost korištenja zajedničkih mehanizama pomoći u kriznim situacijama, uključujući prirodne nepogode i posljedice klimatskih promjena. Upravo je to, kako navodi, posebno značajno za manje države poput Crne Gore i Bosne i Hercegovine, koje se suočavaju sa sličnim regionalnim izazovima.
Govoreći o ekonomskim rezultatima Crne Gore nakon ulaska u NATO 2017. godine, Lukšić ocjenjuje da su pokazatelji razvoja pozitivni. Ističe rast bruto domaćeg proizvoda i kontinuiran priliv stranih direktnih investicija, ali posebno naglašava značaj turizma, kao ključne izvozne djelatnosti crnogorske ekonomije. 
- Naša ključna izvozna industrija danas je turizam. Praktično, 99 posto turizma podrazumijeva dolazak stranih gostiju, koji samim tim doprinose napretku naše ekonomije, navodi Lukšić. 
Dodaje da je tokom godina došlo i do promjena u strukturi turističkih gostiju, uz izraženije prisustvo posjetilaca iz zapadne Europe i pojedinih istočnoevropskih zemalja članica NATO-a. Ipak, bez obzira na to iz kojih država dolaze, smatra da je osjećaj sigurnosti jedan od važnih faktora prilikom odabira turističke destinacije. 
- U današnjem svijetu, kada odlučujete gdje ćete provesti svoje vrijeme, osjećaj sigurnosti je veoma važan, zaključuje Lukšić. 
Iskustvo Crne Gore tako pokazuje da članstvo u NATO-u, osim sigurnosne i političke dimenzije, može imati značaj i za međunarodni ugled države, investicijsku klimu, razvoj turizma i otpornost na zajedničke izazove.
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
U novoj epizodi Oslobođene razgovaramo s Marijom Ćulafić iz Yellow Bricka o ženskim odnosima, prijateljstvu, povjerenju, zavisti, ljubomori, podršci i svim onim neizgovorenim emocijama koje se ponekad kriju iza naših osmijeha i riječi: dobro sam.
Marija govori o ženama koje su obilježile njen život, oblikovale njene vrijednosti i utjecale na to kakva je danas kao osoba, majka i poslovna žena. Posebno mjesto u njenom životu zauzima majka, koju je oduvijek doživljavala kao heroinu. Ipak, s godinama je počela preispitivati obrazac žrtvovanja za druge koji je, kako primjećuje, i sama naslijedila. 
- Moja mama je za mene bila heroina. Danas, kada gledam malo osvještenije, vidim da je to bila heroina koja živi svoj život kroz žrtvu za druge. Često se zapitam koliko sam toga i sama prenijela na sebe i koliko danas živim iz dužnosti, a ne iz vlastitih izbora i želja, ističe Marija. 
Veliki utjecaj na nju imala je i mlađa sestra, koja je gluhonijema od rođenja. Upravo kroz odnos s njom Marija je još u djetinjstvu naučila osnove neverbalne komunikacije, a to iskustvo kasnije je postalo važan dio njenog profesionalnog puta. 
- Danas se znam baviti komunikacijom i zato što nekada s njom nisam mogla komunicirati, otkriva Marija.
Osim majke i sestre, važnu ulogu u njenom životu imaju i prijateljice, koje su mnogo više od osoba s kojima dijeli svakodnevicu. One su njena podrška, savjetnice, coach-evi, psihoterapeutkinje, ali i svojevrsni investitori u njen lični i profesionalni razvoj.
Zašto žene često mogu prepoznati da nešto nije u redu čak i kada druga osoba tvrdi da je dobro? Odgovor se, prema riječima Marije Ćulafić, krije u sposobnosti prepoznavanja suptilnih promjena u komunikaciji, govoru tijela i tonu glasa. Marija objašnjava da se ta sposobnost u profesionalnom kontekstu naziva kalibriranje - vještina uočavanja sitnih promjena u ponašanju druge osobe koje mogu otkriti mnogo više od samih izgovorenih riječi. Dodaje da žene često vrlo dobro primjećuju promjene u tonu glasa, izrazu lica, pokretima i ponašanju, zbog čega mogu prepoznati da nešto nije u redu mnogo prije nego što druga osoba to otvoreno pokaže. 
Njena poruka je da komunikacija nikada nije samo ono što izgovaramo. Ponekad upravo ono što prešutimo, način na koji gledamo ili promjena u tonu glasa otkrivaju najviše o našem stvarnom emocionalnom stanju. 
Odnos svekrve i snahe često je tema brojnih porodičnih nesuglasica, a iza pojedinih sukoba kriju se mnogo dublji obrasci ponašanja koji se prenose s generacije na generaciju. Zašto žena koja je i sama nekada bila nečija snaha ponekad drugoj ženi postaje najveći izvor pritiska i neprihvaćanja? Ona ističe da je posebno zanimljivo, ali i zabrinjavajuće, što se takvi sukobi odvijaju upravo između žena koje bi, na osnovu vlastitih životnih iskustava, mogle imati više razumijevanja jedna za drugu. 
Kao jedan od razloga za ovakve obrasce ponašanja navodi duboko ukorijenjene patrijarhalne vrijednosti, koje se često prenose s koljena na koljeno i postaju dio porodičnog i društvenog naslijeđa. Za žene koje takve obrasce održavaju Marija koristi izraz čuvarice patrijarhata.
- To su kandže patrijarhata. Kada se žena tako ponaša, ja ih zovem čuvaricama patrijarhata. To je nešto neosviješteno, prenosi se s koljena na koljeno, živi u kolektivu i niko ne smije dovesti u pitanje takav sistem, objašnjava Marija.
Odgovornosti žena je da prepoznaju naslijeđene obrasce ponašanja i odluče da ih ne prenose dalje. 
Podrška među ženama ne podrazumijeva samo razumijevanje vlastitih iskustava nego i spremnost da se prekine krug kontrole, rivalstva i povređivanja, zaključuje Marija. 
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
Od prve prodaje jaja prijateljima i poznanicima do dvije farme sa hiljadama koka. Tako izgleda poduzetnički put Zdravka Perića i njegovog prijatelja Nemanje Makića, koji su prije nepune tri godine odlučili pokrenuti vlastiti posao u poljoprivredi. O počecima, greškama, marketingu i izazovima života na selu Zdravko je govorio u novoj epizodi podcasta Životna škola.
Iako je veliki dio života proveo u sportu, Zdravko je oduvijek želio imati vlastitu farmu. Sa Nemanjom, kojeg poznaje još od gimnazijskih dana, godinama je razgovarao o pokretanju biznisa. Prvo su naručili 120 pilića, ali ih je dočekalo iznenađenje, stigle su odrasle koke koje su gotovo odmah počele nositi jaja.
Umjesto nekoliko mjeseci priprema, morali su odmah pronaći kupce. Počeli su prodajom poznanicima, a zatim su krenuli od vrata do vrata, noseći kartonske korpice sa po pet jaja i logotipom svoje farme.
Prve ozbiljnije investicije uslijedile su kada je broj koka porastao na 600. Danas imaju dvije farme, jednu kod Bijeljine i drugu u Lastvi Grbaljskoj, nedaleko od Budve.
Veliku ulogu u njihovom poslovnom razvoju odigrale su društvene mreže. Video u kojem se Zdravko i Nemanja pojavljuju na farmi postao je viralan, a broj pregleda premašio je milion.
- Možeš imati najbolji proizvod na svijetu, ali ako ga ne reklamiraš i ne pokažeš ljudima, istakao je Perić, procjenjujući da društvene mreže imaju između 70 i 80 posto zasluga za njihovu prepoznatljivost.
Ipak, iza uspjeha stoje i ozbiljni problemi. Kako su pogriješili sa nabavkom novog jata u vrijeme Vaskrsa, i kako su izgubili više od 400 koka.
Govoreći o položaju mladih poljoprivrednika, Perić je posebno ukazao na nedostatak finansijske podrške i probleme sa pronalaskom radnika. Naveo je primjer oglasa za vađenje krompira uz dnevnicu od 150 KM, plaćen prijevoz i hranu, koji je izazvao brojne negativne komentare.
- Svi mogu da proizvedu, ali kad dođe do te prodaje, tu je već problem, upozorio je.
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
Naš je gost, u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović, Asim Mujkić, dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Sociolog i filozof, doktor nauka, studente uči uvodu u filozofiju, predaje im etiku i političku etiku, a na evropskom master programu u Sarajevu i Bologni predaje filozofiju i ljudska prava. I što je jednako važno - ponaša se u skladu sa svojom nastavom: jedan je od rijetkih ovdašnjih profesora koji podržava studente i onda kada javno iskazuju svoja stajališta o vlasti. Bio je uz studente kada su tražili - i dobili - ostavku kantonalnog premijera nakon tramvajske nesreće 12. februara, u Sarajevu, u kojoj je smrtno stradao mladi umjetnik iz Brčkog Erdoan Morankić, a još četvero ljudi teško povrijeđeno. 
Banjalučani su slavili studentsku pobjedu: šta to znači za Dodika? Koliko je ovaj beogradski trijumf protiv Vučića oslabio lidera SNSD-a?
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
Dvije žene imaju po 45 godina, obje teže 65 kilograma i imaju isti indeks tjelesne mase. Međutim, jedna ima više mišića, snažnija je i u boljoj kondiciji. Jesu li jednako zdrave? Upravo ovim pitanjem počinje nova epizoda podcasta (Ne)poznato o ljudskom tijelu, u kojoj je gošća Mirela Anić, kineziologinja, kondicijska trenerica i međunarodna edukatorica.
- Nisu, i to će pokazati godine koje su ispred njih, odgovara Anić, objašnjavajući da će žena koja ima više mišića i bolju kondiciju u kasnijim godinama imati funkcionalniji život i bolji zdravstveni status, pod uslovom da se postojeće razlike zadrže.
U razgovoru se posebno osvrće na činjenicu da mnoge žene zdravlje i dalje poistovjećuju s mršavošću i izgledom. Društvene mreže i nametnuti ideali, smatra, održavaju uvjerenje da je poželjno imati istu kilažu kao u dvadesetim godinama, iako fizička sposobnost govori mnogo više o kvalitetu života.
Anić ističe da su četrdesete godine važan period za promjenu životnih navika. Razvoj mišićne mase, snage, izdržljivosti, ravnoteže i aerobnog kapaciteta može značajno utjecati na to kako ćemo funkcionisati u šezdesetim i sedamdesetim godinama.
- To je cijeli životni stil. To je promjena prioriteta i postavljanje granica, poručuje Anić.
Ipak, naglašava da ni nakon menopauze nije kasno za napredak. Žene i tada mogu razvijati mišiće, povećavati snagu i unapređivati fizičke sposobnosti, ali program mora odgovarati njihovom zdravstvenom stanju, mogućnostima i sposobnosti oporavka.
Jedna od važnih tema razgovora jeste popularnost pilatesa. Anić, koja se pilatesom bavi više od 27 godina, objašnjava njegove prednosti za pokretljivost, stabilnost, koordinaciju i povezivanje disanja s pokretom. Međutim, upozorava da on sam nije dovoljan za razvoj svih sposobnosti potrebnih u kasnijim godinama.
- Kao što ne možemo ni radom s utezima dobiti sve, kaže Anić, naglašavajući potrebu za cjelovitim pristupom treningu.
Posebnu pažnju posvećuje stručnosti trenera i dijagnostici prije početka vježbanja. Govori o tome zašto žene ne bi trebale preuzimati tuđe programe s društvenih mreža i koliko je važno uzeti u obzir ranije povrede, porode, hormonalne promjene, disanje i opće zdravstveno stanje.
Na primjeru klijentice koja je deset godina nakon carskog reza imala probleme s dijastazom objašnjava zašto posljedice poroda mogu ostati važne i mnogo godina kasnije.
Razgovor donosi i odgovore na česte zablude: mogu li žene nakon menopauze povećati mišićnu masu, trebaju li dizati velike težine, je li hodanje dovoljno za zdravlje kostiju i treba li nakon pedesete više kardio treninga ili treninga snage.
Anić poručuje da početak ne mora značiti pet treninga sedmično. Važnije je pronaći održiv program, postepeno povećavati sposobnosti i svakodnevno se više kretati.
- Ja bih prvo htjela da uvedu jednu novu vrijednost, a to je da shvate da mi ne moramo završiti ili živjeti kao naše majke, da možemo imati puno vitalniji život i da to ovisi o nama, zaključuje Anić.
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...