Oslobođenje Podcast

Send us Fan Mail
Alen Škoro, ljubimac navijača tima sa Koševa, svojevremeno je bio proglašen za legitimnog nasljednika Safeta Sušića, najboljeg fudbalera Bosne i Hercegovine u njenoj historiji.
Nedavno je u produkciji MY TV emitovan film "Neispričana priča" u kojoj je Škoro govorio o svemu što mu se dešavalo na početku karijere. U prvom dijelu podcasta (IN)Direkt otkrio nam je zašto je zapravo šutio sve godine, ali i otkrio neke detalje o kojim nije govorio u decenijama iza nas.
- Kada se to sve završilo, nisam htio da se te teme otvaraju, da se ponovo diže prašina. Htio sam da se to zatvori i da ja krenem dalje. U tom periodu mi se život promijenio preko noći. Bio sam junior, počeo da igram dobro i sve se nekako okrenulo u moju korist. Možda nisam bio ni spreman za takve stvari. Uvijek sam maštao o tom prvom timu i igranju, tako je sve i krenulo, kazao je Škoro.
Fudbalom se počeo baviti u Unisu iz Vogošće, gdje je živio do početka rata. Desetak dječaka iz ulice je krenulo da trenira, a među njima i Alen, koji je brzo dobio nadimak Sule, po legendarnom Safetu Sušiću.
Početak rata u potpunosti je promijenio njegov život. Preselili su u Velešiće, a otac je nažalost odmah tokom 1992. godine izgubio život u odbrani Sarajeva, a on je osjetio potrebu da bude oslonac porodice, da na neki način pomogni majci i sestri.
- Morao sam brzo da odrastem i da se brinem o sestri i majci. Najviše mi je otac falio u tom periodu gdje je trebao da me zaštiti, nisam imao oslonac tokom svih tih dešavanja oko moje karijere, kaže on.
U Sarajevo je stigao na selekciju i bio primljen, iako je dobio "savjete" da ne ide jer tamo mogu igrati samo "babini sinovi". 
- Odlučio sam da idem. Bila je 1993. godina, došao sam na Koševo, ali su nam rekli da dođemo u Fis za desetak dana, da vide možemo li ostati. Bila je neka gumena lopta, nisi je mogao smiriti, ali to je bila suština probe, da vide možemo li je smiriti, da vide tehniku. Prošli smo, uspjeli i od 1993. godine sam postao član Sarajeva, ispričao je Škoro.
Debitovao je na utakmici protiv Gradine iz Srebrenika i to je detalj koji nikada neće zaboraviti. Toliku je tremu imao da je jedva uspio da stavi kos
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
Dugo već neki izbori nisu praćeni s toliko pozornosti, kao mađarski, a slavlje koje je uslijedilo odjeknulo je diljem svijeta. Viktoru Orbanu nije pomogao ni američki potpredsjednik J.D. Vance: njegov poraz, s više od milion glasova razlike u korist lidera Tise, potvrda je da Mađari više ne žele autokratu naklonjenog Rusiji. Iako je i Peter Magjar konzervativac, u Bruxellesu, ali i na Balkanu, dočekan je s olakšanjem zbog jasnih proevropskih stavova i čvrstih obećanja da se neće miješati u unutarnje stvari drugih zemalja, za razliku od Orbana, koji je Hrvatskoj crtao karte Velike Mađarske, zarad prijateljstva sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem i liderom domaćeg SNSD-a Miloradom Dodikom podržavao srpski svet, a islamofobijom i rasizmom se obračunavao s muslimanima i migrantima. 
S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom, Dragan Šormaz, dugogodišnji narodni poslanik u Srbiji i predsjednik Evroatlantskog saveta Srbije. Rođen je u Drvaru, živio je u Lebanu, Negotinu, Velikoj Palanci, Požarevcu, da bi se skrasio u Smederevu. Političku karijeru je počeo u Demokratskoj stranci, bio je i član Srpske napredne stranke, potom pokreta Uvek za Srbiju, no njegova potreba da zadrži slobodu mišljenja i javnih istupa isključila ga je i iz pokreta i onomad iz redova demokrata. SNS je sam napustio. 
Kada i kako poboljšati odnose Srbije i BiH, kaže tek poslije izbora u BiH 2026. i pada Vučića u Srbiji.
- Mora se razgovarati. Po meni, u BiH je potrebno ponovo početi razgovor. I mislim da ljudi treba da glasaju za one koji ne govore o prošlosti, nego za one koji govore o budućnosti. Zločin je bio veliki. Genocid je bio u Srebrenici. Zločin u Sarajevu. I ko zna koliko zločina još. Bilo je zločina i nad Srbima. Ne pričajmo više o zločinima. Obeležavajmo te tužne i teške dane. Ali politiku dajte za budućnost, za potomke. I svaki političar koji priča o prošlosti i naglašava to, taj prepada narod, zaključuje Šormaz i dodaje da je jedino rješenje EU i NATO.
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
U novoj epizodi podcasta (Ne)poznato o ljudskom tijelu, fokus je stavljen na jednu od najčešće pogrešno shvaćenih tema savremenog života: proteine i kreatin, posebno kada su u pitanju žene i djeca. Gošća epizode, nutricionistkinja Amela Ivković O’Reilly, upozorava da problem nije nedostatak informacija, nego njihova konfuzija.
U razgovoru se razbijaju brojni mitovi koji su duboko ukorijenjeni, posebno među ženama. Jedan od ključnih problema je strah od proteina, koji se i dalje često vezuju isključivo za sportiste i bodybuildere. 
- Protein je esencijalni makronutrijent. Mi bez njega ne možemo funkcionisati. On je gradivna materija svega u našem tijelu, naglašava Ivković O’Reilly.
Posebno zabrinjava činjenica da veliki broj žena ne unosi ni približno dovoljne količine proteina, što se direktno odražava na energiju, hormone, imunitet i opšti osjećaj u tijelu. 
- Žene kažu da su umorne, razdražljive, da nemaju fokus. Naravno, jer nemaju dovoljno proteina, ističe ona.
Poseban segment emisije posvećen je djeci. Naglašava se da nedovoljan unos proteina počinje već u trudnoći i može imati posljedice na razvoj djeteta. 
- Nedovoljno proteina znači da rađamo metabolički slabiju djecu, upozorava Ivković O’Reilly.
Drugi dio razgovora otvara temu kreatina, suplementa koji je često pogrešno shvaćen. 
- Kreatin je energija. Šta to znači? Znači, on je nama bitan, posebno nečemu što se u našem tijelu zove ATP ili adenozin trifosfat. Znači, on aktivira to u našem tijelu, na ćelijskom nivou, jer imamo nešto što zove mitohondrije. I one su ćelijski elementi naše svake ćelije, bez obzira da li je mozak, srce, mišić, jetra, pluća, pankreas... Svaki taj organ sastoji se od ćelija i svaka ta ćelija ima u svojoj strukturi mitohondrije. Da bi oni funkcionisali, da bi nam davali energiju za taj organ, za taj sistem, mi moramo unijeti kreatin. Kreatina u hrani ima jako malo. I naše potrebe za kreatinom su velike, a ide po principu ko prije djevojci njegova djevojka. Sad imamo mišićnu masu koja samo od sebe zahtijeva korištenje kreatina, objašnjava Ivković O’Reilly.
Uprkos brojnim istraživanjima, i dalje postoji strah da je riječ
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
U novoj epizodi podcasta U kontru sa Draganom Markovinom gost je Zulfikar Filandra, redatelj, kustos i umjetnik, školovan u Sarajevu, Dublinu, Beogradu i Karlsruheu, nekadašnji predavač na Univerzitetu za umjetnost i dizajn u Karlsruheu, danas saradnik Sarajevo Film Festivala i osnivač produkcijske kuće „Kolumbija“. 
Zulfikar je čovjek različitih profesionalnih interesa i sve što je radio, od aktivizma, do filmova, direktno je izlazilo iz potrebe za društvenim aktivizmom i mijenjanja stvarnosti koja nas okružuje. 
Razgovarali su o teškim temama identiteta, o tome zašto je Zulfikaru bitno što je rođen nekoliko mjeseci prije pada Berlinskog zida, o kraju jednog svijeta osamdesetih i kompleksnosti devedesetih, o današnjoj Evropi i Americi, o Beogradu i našim neizgovorenim suočavanjima s prošlošću.
Govorili su  o njegovom odnosu prema Sarajevu, o tome kako je pukim slučajem kao petogodišnjak izbjegao Markale i o tome kakav je Sarajevo grad danas. 
Pričali su o njegovim korijenima u Hercegovini, o ratnoj smrti njegovog amidže u živom štitu u Mostaru i o tome koliko samo jedan ugašen život oblikuje porodice i društvo. Poseban dio podcasta zauzima i razgovor o dijaspori uz Zulfikarovu konstataciju da ljudi u našoj zemlji nisu fer prema dijaspori i da je dijaspora „posebna tuga“. Razgovor se dotakao i njegovog unutrašnjeg rascjepa između života u Njemačkoj i potrebe da ostane u Bosni, uprkos svemu. Filandra govori i o društvima u kojima je rat vidljiv i onima u kojima je nevidljiv, o paradoksu da iskustvo rata proizvodi otpor prema njemu, ali i o činjenici da ni Bosna nije imuna na rasizam. 
Njegove dijagnoze savremenog društva su oštre: „avangardni smo u besramlju“ i živimo u normalizaciji neprihvatljivog.
- Volim da se šalim sa strancima da mi izvozimo probleme, da je bosansko iskustvo u tom smislu avangardno, barem u jednoj stvari smo avangardni, a to je besramlje. Ako su naši lideri besramni, sada i u SAD-u ima jedan takav čovjek. Sve je nebitno i prolazi. U koroni smo izgubili 10.000. Političari su branili neispravne respiratore. Ne samo što imamo političare kriminalce, mi imamo političare ubice sopstvenog naroda, što je ok,
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
Odnos unutar benda Silente nikada nije bio samo pitanje muzike, nego i način na koji funkcionišu kao autorsko i porodično jezgro. U novoj epizodi podcasta Opet Laka, braća Tibor i Sanin Karamehmedović, osnivači ovog hrvatskog muzičkog sastava, govore i o dinamici koja podrazumijeva stalnu tenziju, ali i specifičnu vrstu razumijevanja koja ne mora uvijek biti izgovorena.
Kako objašnjavaju, sukobi između njih rijetko se odvijaju direktno, nego kroz proces koji uključuje prećutkivanje i naknadno razrješenje.
- Mi se svađamo na jednoj telepatskoj razini, kažu, dodajući da takav odnos najbolje opisuje i njihova pjesma „Terca na tišinu“.
Za njih, međutim, muzika nikada nije bila usputna stvar, nego prostor u kojem se lične i autorske tenzije prepliću.
- Pjesme su nama više od zabave… to ide duboko, navode, uz opasku da bi se, kako sami kažu, „svađali u istoj mjeri“ i da se muzikom ne bave profesionalno.
U razgovoru sa Elvirom Lakovićem Lakom, dotiču se i vlastite pozicije danas, bez potrebe da je dodatno naglašavaju.
- Nismo sigurni šta ta slava uopšte znači, niti kako se nosimo s tim, na kraju, nismo toliko slavni, ali smo taman slavni. Taman da prodamo nekoliko karata, nekoliko majica i sl., kažu Tibor i Sanin.
Koliko često preispituju vlastite odluke i vraćaju se na početne ideje, zašto umjetnički proces nerijetko prati nesigurnost i šta je suština potrebe da stvaralački proces prođu do kraja bez traženja lakših rješenja, slušajte i gledajte u novoj epizodi podcasta Opet Laka.
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...