Oslobođenje Podcast

Send us Fan Mail
Aladin Isaković se, u posljednjoj utakmici NK Čelik u Prvoj ligi Federacije BiH na Bilinom polju, zvanično oprostio od aktivnog igranja fudbala.
Simbolično, u devetoj minuti susreta, Isaković je ispraćen ovacijama sa terena i tribina, a taj momenat je bio jako emotivan za njega s obzirom na to da znamo koliko je vezan za klub i grad Zenicu.
Upravo to je bila i tema našeg razgovora.
- Iskreno vjeruj mi da još nisam svjestan. Iskreno 20 godina igrati nije lako. Utisci se još nisu slegli. Čovjek je svjestan da mora doći kraj, ali kad je došao taj trenutak jednostavno stalo je sve oko mene. Ali kako sam rekao Nedi Turkoviću u komentarima: "Ima se pravo jednom vratiti!", kroz smijeh nam govori Isaković.
U devetoj minuti utakmice protiv Igmana, simbolično zbog broja na dresu, se oprostio od dresa Čelika i profesionalne karijere.
- Prije tri godina sam u par navrata sa čelnicima kluba razgovarao o završetku karijere. Oni nisu bili za, rekli su mi da im trebam da budem uz mlade igrače. Danas mi je drago da sam ih poslušao, ostao do kraja i dočekao plasman u Premijer ligu BiH. U jednu sam ruku ponosan, sa druge strane mi je žao. Ali mislim da ću uvijek ostati uz klub, pa ćemo vidjeti šta će se desiti, priča Isaković.
Prije tri godine je rekao da mu je najveća želja da se sa Čelikom vrati u Premijer ligu.
- I sretan i zadovoljan i ponosan. Možda da se nije desilo da nismo ušli, ostao bih i dalje. Sebi sam dao obećanje oprostit ću se kad Čelik uđe u Premijer ligu i tako je i bilo, rekao je Isaković.
Bilo je prilično emotivno u Zenici.
- Teško je bilo izaći na zagrijavanje i na utakmicu. Dogovorili smo se da igram devet minuta, ali sam tražio od šefa Regoje da igram i dalje. Nadao sam se bar do 41. minute, ali je rekao dosta i završili smo to u devetoj minuti kakav je bio i dogovor. Svjestan si posljednja utakmica. Ideš dole, emocije su pomiješane. Porodica je cijela tu, sinovi su na tribinama, supruga... Bilo je teško, ali sam ponosan na sebe. Što sam bio uz moj Čelik i mogu ponosno, rahat i čista obraza reći da sam nešto ostvario s tim klubom, kaže Isaković.
Bilo je i suza i počasni špalir i sve. 
- Stalo je. Stalo je sve. Jednostavno, ništa ja nisam vidio. Tek sam poslije dobivao slike, pa sam vidio šta se dešavalo. Jednostavno prošao sam do tribine pored sviju. Pokušavao sam se obuzdati, ali jednostavno nije moglo da se zaustavi. Sve je stalo u tih devet minuta, pogotovo kad je Sarajkić svirao izmjenu. Kada sam sjeo u ćošak klupe, sve je jednostavno "puklo" iz mene. Ja ne znam kako neki igrači kada se moraju oprostiti jako mladi, kako oni to podnesu, govori Isaković.
Tokom svoje dugogodišnje karijere igrao je na pozicijama napadača i stopera, što je rijedak slučaj i čini ga jedinstvenim u bh. fudbalu. Naravno bilo je i drugih fudbalera koji su igrali na više pozicija, ali rijetki su toliko dugo nastupali i uspjeli da se održe.  
Najveći trag ostavio je u NK Čelik i FK Mladost (DK). Profesionalnu karijeru je započeo u Žepču, nakon čega je nastupao i za Travnik, Vitez i Frauenfeld. Kao kapiten Mladosti bio je jedan od ključnih igrača u periodu najvećih uspjeha kluba, uključujući osvajanje Prve lige Federacije BiH i plasman u Premijer ligu Bosne i Hercegovine. Navijači su ga 2019. godine proglasili najboljim igračem sezone.
Aladin Isaković ostaje upamćen kao jedan od najprepoznatljivijih zeničkih nogometaša svoje generacije, primjer sportiste koji je tokom cijele karijere pokazivao odanost klubovima za koje je nastupao, ali je svakako zenički Čelik bio klub koji u njemu budi posebne emocije.
U novoj epizodi (IN)Direkta govorio je o svom fudbalskom odrastanju, želji da nastupa za Čelik, privrženosti Zenici, ali i nastupima za druge klubove. Poseban segment emisije je priča o veličanstvenom, ali jako emotivnom oproštaju.
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
Visoki predstavnik Christian Schmidt obznanio je svoju odluku da se povuče s mjesta šefa OHR-a Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda sredinom prošlog mjeseca. 
Krajem ovog, trebali bismo znati ko će doći umjesto njega. No, važno je reći: njemački diplomata je maestralno razotkrio kočničare Bosne i Hercegovine, a Milorada Dodika natjerao i da klekne pred Sudom BiH, iskešira - za njega mizernu sumu - i otplati godinu zatvora, a onim enormnim, milionskim sumama koje je poslao preko okeana plati vlastitu scenografiju da ponizi i pljune Narodnu skupštinu Republike Srpske i još se obaveže na poštivanje državnog Ustavnog suda. 
Istina, Schmidt nije uspio natjerati domaće aktere da ispune famoznih 5+2 i zatvore OHR, ali je mandat potrošio ispravljajući krive Drine i omogućujući institucijama ove zemlje da budu funkcionalnije nego što ih je zatekao: on je taj koji je nametnuo zakon da bi Memorijalni centar Potočari Srebrenica nesmetano i dostojanstveno radio, spasio je državu od bankrota u slučaju Viaduct,
deblokirao državne finansije, podsjetio Vijeće ministara na obaveze spram sedam institucija kulture, praktično spriječio mandatno manipuliranje promjenom nacije i korak po korak doveo CIK do prilike za relevantne izborne rezultate. Sve u svemu: pokazao koliko mu je stalo do svih u Bosni i Hercegovini i našeg ljudskog dostojanstva, a što bi rekao Josip Juratović - ne mogu Njemačka i Schmidt nas beskonačno moliti da nama bude bolje, a mi jednako pokazivati kako to ne želimo.
Christian Schmidt je naš gost u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović, a ujedno i posljednjoj ovosezonskoj. Iz Bosne i Hercegovine ide nakon skoro pet i po godina, a čak se i načinom na koji je obznanio svoje povlačenje pobrinuo da OHR ostane i da dobijemo njegova nasljednika. Da nam pomogne, ako već nećemo sami sebi. 
Šta SAD hoće od Schmidta? Šta smatra svojim postignućima u mandatu?
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
Koliko su hormoni zaista odgovorni za probleme koje svakodnevno osjećamo? Da li su genetika i naslijeđe presudni za naše zdravlje ili ipak mnogo toga zavisi od životnih navika? Zašto žene često prekasno prepoznaju simptome perimenopauze i menopauze, a muškarci ignorišu znakove pada testosterona?
O tim, ali i brojnim drugim temama u podcastu (Ne)poznato o ljudskom tijelu govorila je specijalistica endokrinologije i dijabetologije dr. Anida Divanović Slato. Tokom razgovora otvorena su pitanja koja se tiču gotovo svake porodice; od bolesti štitne žlijezde i gojaznosti, do hormonalne terapije, reproduktivnog zdravlja i značaja prevencije.
Jedna od centralnih poruka razgovora bila je da hormoni imaju ogromnu ulogu u funkcionisanju organizma, ali da nisu odgovorni za sve probleme s kojima se suočavamo. Dr. Divanović Slato naglašava da na zdravlje snažno utiču i san, fizička aktivnost, ishrana i svakodnevne životne navike.
Posebna pažnja posvećena je ženama koje ulaze u period perimenopauze i menopauze. Mnoge simptome poput nesanice, umora, promjena raspoloženja ili problema s koncentracijom često pripisuju stresu i svakodnevnim obavezama, ne prepoznajući da se iza svega mogu nalaziti hormonalne promjene. Upravo zbog toga veliki broj žena propušta priliku da na vrijeme potraži stručnu pomoć i poboljša kvalitet života.
Tokom emisije razbijeni su i brojni mitovi. Jedan od najraširenijih odnosi se na hormonsku terapiju i strah od karcinoma dojke. Sagovornici su detaljno objasnili kako su određena istraživanja pogrešno interpretirana u javnosti, što je godinama stvaralo strah među ženama i odvraćalo ih od terapije koja mnogima može značajno pomoći.
Govorilo se i o gojaznosti, koju savremena medicina prepoznaje kao hroničnu multifaktorijalnu bolest. U epizodi je istaknuto da prekomjerna tjelesna težina nije pitanje karaktera, volje ili lijenosti, nego složen zdravstveni problem na koji utiče veliki broj faktora – od genetike i hormona do načina života i psiholoških okolnosti.
Ni muškarci nisu ostali po strani. Značajan dio razgovora posvećen je testosteronu, funkcionalnom hipogonadizmu, metaboličkom sindromu i opasnostima nekontrolisane upotrebe testosteronskih preparata. Posebno je upozoreno na zloupotrebu hormona bez medicinskog nadzora i na posljedice koje takva praksa može ostaviti na reproduktivno i kardiovaskularno zdravlje.

Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
Siniša Malešević, rođen je u Banjoj Luci, i jedan je od najuglednijih svjetskih teoretičara nacije i nacionalizma. Diplomirao je sociologiju u Zagrebu, a danas predaje na University College Dublin. Autor je brojnih knjiga i naučnih studija prevedenih na 14 jezika. Među njegovim djelima objavljenim na našem jeziku ističu se „Države-nacije i nacionalizmi“, „Sociologija rata i nasilja“ te „Ideologija, legitimnost i nova država“. Član je Irske kraljevske akademije i Academiae Europaeae, kao i vanjski član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
U podcastu U kontru sa Draganom Markovinom govorio je o temama kojima se bavi u svojim istraživanjima, a koje su duboko obilježile prostor bivše Jugoslavije. Razgovor je obuhvatio atmosferu u Banjoj Luci devedesetih godina, kao i njegovu ideju istraživanja zanemarenog fenomena ideoloških izbjeglica - ljudi koji su odbili živjeti u nacionalističkoj i fašističkoj atmosferi, premda ih zbog njihove nacionalne pripadnosti niko nije prisiljavao na odlazak.
Mnogi od njih, poput njegovih roditelja, bili su izloženi pritiscima i nasilju upravo zato što su se usprotivili vlastitoj sredini.
Malešević i Markovina govorili su i o prvim višestranačkim izborima, procesu konstituiranja bošnjačke nacije te o tome kako je izgledalo ostati u Zagrebu tokom ratnih godina i zašto je upravo taj grad za njega predstavljao logičan životni i akademski izbor. Dotaknuli su se i pitanja zbog čega na ovim prostorima nikada nije zaživio projekt sličan Srednjoevropskom sveučilištu, kao i toga je li ikada razmišljao o povratku i pokušaju da se iznutra suprotstavi nacionalizmu i nasilju.
U završnom dijelu razgovora osvrnuli su se na aktualna politička i društvena zbivanja: studentske i građanske proteste u Srbiji, stanje u Hrvatskoj te budućnost Evropske unije i njen odnos prema zemljama regije
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
U ovoj epizodi Oslobođene govorimo i o temi koju društvo često posmatra površno - hidžabu. Za neke simbol vjere, za druge simbol ograničenja, a za mnoge pitanje o kojem imaju mišljenje bez stvarnog pokušaja da razumiju ženu koja ga nosi. Može li ono što nekome izgleda kao strogo pravilo, drugome zapravo biti osjećaj slobode? I imamo li pravo suditi izborima koje sami nikada nismo morali donijeti?
Gošća Emina Fajić govorila je o svom životnom putu, borbi s karcinomom dojke i odluci da nosi hidžab, ističući da je upravo bolest bila prekretnica koja je dodatno učvrstila njenu povezanost s vjerom.
Prisjećajući se trenutka kada su ona i njena sestra, u razmaku od samo mjesec dana, saznale da boluju od karcinoma dojke, Emina kaže da je upravo tada doživjela najdublju duhovnu spoznaju.
- Vjeru sam spoznala onog dana kada sam dobila papir da imam rak. Prvo što sam uradila bilo je da sam otišla kući, pala na sedždu i počela klanjati. Od tog dana nisam prestala. Moja povezanost s vjerom nikada nije bila jača nego tada, kazala je.
Iako dolazi iz vjerske porodice i cijeli život je odgajana u tom duhu, ističe da je suočavanje s teškom bolešću promijenilo njen pogled na život.
- Ne mogu reći da sam se vjeri vratila jer sam cijeli život bila odgajana u vjeri. Međutim, kada smo sestra i ja dobile dijagnozu karcinoma dojke, shvatile smo da nam jedino vjera može pomoći da izdržimo sve što dolazi, kaže Emina.
Posebno naglašava da nikada nije osjećala ljutnju niti se pitala zašto se bolest dogodila baš njoj.
- Nikada nisam bila ljuta. Nikada nisam pomislila: Zašto ja? Pitala sam se samo šta mi Gospodar šalje kroz ovu dijagnozu i koju poruku trebam razumjeti, kaže ona.
Tokom liječenja, Emina i njena sestra prošle su kroz zahtjevne terapije i hemoterapije, zbog kojih su obje izgubile kosu. Upravo tada počela je razmišljati i o nošenju hidžaba.
- Kada smo izgubile kosu, ja sam to doživjela kao znak. Pomislila sam da možda ne trebam čekati starost da se pokrijem. Život nije zagarantiran i niko ne zna koliko vremena ima pred sobom.
Emina ističe da je riječ o jednom od najvažnijih koraka u njenom životu, koji je došao nakon dubokog promišljanja, duhovnog sazrijevanja i životnih iskušenja kroz koja je prošla. Kako kaže, ključ svega bila je sama odluka. Prisjetila se da je hidžab počela nositi na svoj 28. rođendan, koji danas doživljava kao simbol novog početka.
- Bio je moj 28. rođendan tada. Taj rođendan je za mene predstavljao jedno novo rođenje. Rekla sam sebi: od sada sam ovo nova ja, priča nam Emina.
Dodaje kako je tada shvatila da mnoge žene praktikuju vjeru, ali nikada ozbiljno ne razmišljaju o tom koraku, dok je kod nje želja već postojala i samo je čekala trenutak da je pretoči u djelo. Govoreći o tome šta za nju danas predstavlja marama, Emina ističe da je njen smisao mnogo dublji od vanjskog izgleda.
- Za mene marama znači da radim sve ono čime ću zadovoljiti Gospodara, jer mi je On omogućio sve što imam. Posebno zdravlje i svaki novi dan života, kaže ona.
Naglašava da nošenje hidžaba ne vidi kao obavezu prema ljudima, već kao ličnu duhovnu borbu i izraz zahvalnosti.
- Gospodaru marama ne treba. To je zapravo borba sa samim sobom, sa svojim egom. Da sam spremna dati nešto od sebe radi Njegovog zadovoljstva, zaključuje. 
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...