Oslobođenje Podcast

Send us a textNikola Nikić je sinonim za ugodan razgovor, smijeh i mentalni odmor.Bivši fudbaler Željezničara je svojim igrama na terenu oduševljavao sve ljubitelje fudbala, posebno navijače tima sa Grbavice. Pored terena to je bio čovjek koji okuplja i plijeni svojom pojavom, iskrenošću i vječnim humorom.Ponikao u Skugriću kraj Modriče, odakle je preko FK Modriča i NK Zvijezda iz Gradačca, stigao na Grbavicu, gdje je doživio zlatne trenutke svoje karijere.U prvom dijelu podcasta (IN)Direkt razgovarali smo o samim počecima karijere, ali i odrastanju Nikića u svom rodnom mjestu.- Bili smo u Beogradu kod jedne moje rodice. Mislim da sam bio prvi razred. Htio sam da se pokažem pred jednom curicom. Onaj je napravila kolut naprijed. Ja to nikada nisam znao, ni dok sam bio fudbaler. Ali da bih se dokazao pokušao sam i ja. Bio je neki krevet i federi su me izbacili i pao sam sa trećeg sprata. Pao sam na glavu i slomio ruku. Djeca u šali govore uvijek: "Ćale ostale su posljedice", prisjetio se Nikić.Njegova karijera je započela u Bratstvu iz Skugrića.- Skugrić je imao tri kluba. Bratstvo, Sloga i Zadrugar. Svi smo se mi borili da dođemo u Zadrugar, koji je najveći klub ovdje bio. Bio sam ja "divlji", nisam prošao ozbiljnu školu. Kada sam došao u Zvijezdu, čujem igrači govore boli me loža. Ja nisam znao šta je to nikad nisam bio povrijeđen. Danas je sve drugačije, govori Nikić.Prvi dio podcasta otkriva nam kako je Nikić odrastao u svom rodnom kraju i kako je uopšte počeo da se bavi fudbalom. Kako je prošla proba u Crvenoj Zvezdi? Kako mu je bilo u JNA i zašto danas fali takva neka obaveza za današnju omladinu? Kako je umjesto u Zenici završio na Grbavici i kakva je imao iskustva sa avionom i prvim putovanjem? Kako se stvarala generacija koja je pokorila Evropu?Kako sam kaže, brzo je učio i prihvatao sve nove stvari od dolaska u Sarajevo i Željezničar. Jednako tako "plaćao" je školu nakon dolaska u veliki grad. U prvom dijelu razgovora sa Nikićem govorio je i o odnosu sa Ivicom Osimom i načinom njegovog komuniciranja, ali i ogromnom fudbalskom znaSupport the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a textGost podcasta “Direktno sa Vildanom Selimbegović” je premijer Vlade Kantona Sarajevo Nihad Uk, epizodu slušajte i gledajte večeras u 19 sati na www.oslobodjenje.ba.Sarajevo je blokiran grad, zatrpan snijegom i smećem. Naša sugrađanka je prošlog ponedjeljka na Grbavici smrtno stradala. Ubilo ju je drvo, koje se sručilo na nju pod naslagama snijega i izazvalo teške povrede glave, od kojih je i podlegla. Mlada žena išla je na posao. Ta njena odgovornost i riješenost da se, uprkos apsolutnoj nebrizi vlasti spram građana, probije do radnog mjesta, koštala ju je života.Drvo je na javnoj površini, pa su novinari pokušali da uz pomoć općinske administracije rasvijetle detalje ove teške tragedije, no naišli su na bijes i bahate prozivke načelnice Novog Sarajeva Benjamnine Karić. Ispostavilo se da brani vlastite estetske kriterije, zbog kojih nije reagirala na zahtjeve građana da se dotrajala stabla uklone. Nakon osam dana kolapsa, Sarajlije su revoltirane, očajne zbog stanja u kome je glavni grad naše zemlje.Snijeg je - diljem Bosne i Hercegovine - razotkrio vlasti, njihovu sposobnost ili nesposobnost, odnosno znanje i umijeće.  Uk dolazi iz Naše stranke, a njegova izjava da je Javno preduzeće Rad zakazalo i zato što u kancelarijama sjedi 1.000 ljudi, izazvala je burne debate, koje su nam samo razotkrile političke probleme: snijeg je i dalje problem, na ulicama i zakrčenim trotoarima, ambulante su sve punije zbog padova i preloma, a niko da nam kaže - šta i kako dalje.– Situacija u gradu pokazatelj je da je sistem zakazao. Kad kažem sistem, mislim i na Vladu, i na komunalna preduzeća, i na općine. Dakle, to je sistem spojenih posuda i ne može se samo uperiti prst u RAD. Ima odgovornosti i resora i Vlade, jer i oni su krivi za rad jednog komunalnog preduzeća – kazao je Uk.Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a textU novoj epizodi podcasta (Ne)poznato o ljudskom tijelu razgovaramo o stopalu i skočnom zglobu. Ovog puta razgovaramo s ljekarom i specijalistom ortopedije dr. Tarikom Muharemovićem, koji u svakodnevnom radu posebno prati problematiku stopala i gležnja. Na početku razgovora odmah su istakli jednu jednostavnu stvar koju ljudi rijetko povežu sa stopalima.- Ljudi ne razmišljaju o par kilograma viška i šta to radi kompletnom skeletu, a naročito stopalima, kaže dr. Muharemović i dodaje da je to pritisak na malu površinu stopala i da je teško i za ligamente i za mišiće koji trpe.A zaključilo se da je hirurgija samo pola obavljenog posla, a drugih pola je rehabilitacija. Često oporavak od loma ostane tek na pola, jer pacijenti nerijetko ignorišu potrebnu rehabilitaciju. U tom kontekstu otvara se i tema imobilizacije. Dr. Muharemović naglašava prvi stav ortopedije „Pokret znači život“. Što implicira da svaka imobilizacija koja je neadekvatna ili preduga može donijeti više problema. Tako se danas nešto drugačije pristupa uganućima skočnog zgloba i pacijent se odmah uključuje u rehabilitaciju, bez čekanja i mirovanja.Važan dio epizode posvećen je ravnim stopalima i pitanju korekcije, posebno kod djece. Dr. Muharemović ističe da se do treće godine ne može sa sigurnošću reći je li stopalo ravno ili ne. Saznajemo i da su problemi sa stopalima kod djevojčica češći. U tom dijelu dolazi i rečenica koja će mnoge iznenaditi.- Kad su djevojčice u pitanju, a imaju ravna stopala koja su bezbolna, ja kažem, da biste ih jačali, najbolje je da ih upišete na balet, kaže doktori i dodaje da treba biti pažljiv sa baletom da ne bi prešlo iz koristi u štetu.A govorilo se i o tome kako nahraniti kosti, pa najbolje vitaminom D, za kojeg doktor ističe da ga prvo treba izmjeriti i na osnovu toga odrediti dozu, te da su ljudi često u zatvorenim prostorima i rijetko se izlažu suncu.U završnici se razgovara o petnom trnu ili plantarnom fascitisu. A kako ga se riješiti, kao i ravnih stopala ili čukljeva, gledajte i slušajte ove nedjelje naSupport the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a textGost nove epizode podcasta U kontru sa Draganom Markovinom je Almir Kurt Kugla, grafički dizajner, kreativni direktor, glumac i muzičar, čovjek čija se biografija prepliće s važnim kulturnim i društvenim epohama Sarajeva i Bosne i Hercegovine.Po struci grafički dizajner, Kugla već gotovo dvadeset godina radi kao kreativni direktor u agenciji BBDO. Paralelno s profesionalnom karijerom, iz hobija i kao lični ispušni ventil, bavi se glumom i muzikom. Pjevač je grupe Karne, a kao glumac ostavio je trag u filmovima Ničija zemlja Danisa Tanovića, Kad porastem biću Kengur Radivoja Andrića i Sve džaba Antonija Nuića. Šira publika pamti ga ponajprije po ulogama u serijama Lud, zbunjen, normalan i Konak kod Hilmije.Markovina je s Kuglom pričao o tome kako mu se razvijala karijera, o tome kako su političke i društvene promjene utjecale na njega i na njegove umjetničke i životne interese. Vratili su se u vrijeme kraja osamdesetih, njegovog tadašnjeg banda Sing Sing i njihovog odnosa prema nasljeđu Novog primitivizma kojeg nije odobravao, ponajprije zbog poražavajućeg utjecaja na jezik Sarajeva. Razgovarali su naravno i o ratu i o tome što je očekivao kad je dočekao proglašenje mira u uniformi na Treskavici, u decembru 1995. godine.Neizostavan dio razgovora je o studiju dizajna i općenito o jednom vremenu optimizma, financiranja sarajevske umjetnosti  i velikoj kreativnoj eksploziji vidljivoj do 2005. godine. Pričali su i o stanju koje je došlo nakon toga i o ovih posljednjih 20 godina regresije.Zanimljiv je Kuglin odgovor na Draganovo pitanje da li je ovdašnja  kulturna scena razočarana činjenicom da zapadu više nismo zanimljivi i da se ne podrazumijeva da su nam sva vrata otvorena zbog onoga što smo proživjeli tokom agresije. Pitao ga je može li se uopće živjeti kao freelancer  i isključivo od umjetnosti i kulture u BiH. Zatim i o filmskom svijetu i svijetu TV serija, o Ničijoj zemlji, Lud, zbunjen, normalan i Konaku kod Hilmije, projektima u kojima je učestvovao.Dotaknuli su se i prvog AVNOJ festa koji se nedavno održao u Jajcu i odnosa ljudi prema nasljeđu antifašizma, partizana i Jugoslavije. Posebno mjesto u razgovoru zSupport the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a textPozorišni, serijski i filmski glumac, prvak Drame Narodnog pozorišta Sarajevo i zauvijek omiljeni daidža Mirvad Kurić, gost je nove epizode podcasta Opet Laka.U razgovoru se zajedno vraćaju dvadesetak godina unazad, u vrijeme kada su, kako sami kažu, dva „Šveđanina iz Goražda“ bila na korak da postanu najbolji prijatelji, prije nego što im se, jednostavno, desio život.Taj povratak poslužio je kao polazište za razgovor koji se ne zadržava samo na biografiji, već se širi na odrastanje i komšiluk koji je znao odgajati djecu, u kojem se knjiga čitala prije igre te na vrijednosti koje su, prema njihovom shvatanju, tada bile podrazumijevane i koje su ostale važne i danas.Kurić govori i o muzici kao prvoj i ozbiljnoj školi discipline, prisjećajući se da je paralelno studirao glumu i svirao hornu, instrument koji zahtijeva potpunu posvećenost.Upravo ta muzička disciplina, priznaje, kasnije mu je pomogla i u glumi, iako mu ona nikada nije bila životni plan. Na prijemni ispit u Prištini, otišao je na nagovor prijatelja.- Nikada u životu nisam htio biti glumac. I na prijemnom se desi da su mene primili, a tog prijatelja nisu. Jedva da sam sastavio jednu rečenicu neke recitacije. U tom cijelom procesu glume, svidio mi se momenat osvještavanja - trenutak kada shvatiš šta tijelo i mozak rade dok nešto izvodiš. To mi se svidjelo i tu sam ostao. Ali i dandanas, kada vidim koncert-majstore horne, blenem u njih kao tele jer znam koliko je patnje i muke čovjek prošao da bi odsvirao taj koncert, iskren je Kurić.Razgovor se neminovno vraća i daidža Riletu, liku iz kultne bosanskohercegovačke serije Viza za budućnost, koji mu je donio popularnost daleko izvan teatra.- Desila se popularnost “za šire mase” i zapitaš se kako će se to odraziti na teatar i na tebe kao glumca, kaže, prisjećajući se savjeta profesora koji mu je tada rekao da je malo glumaca dobilo nadimak po ulozi koju su igrali.I to mu, dodaje, nikada nije smetao.- I svaki automehaničar ima nadimak. Ne moraš biti glumac da bi imao nadimak. Ja sam dobio nadimak po ulozi i šta sad? Ali, jedna od jačih fora je bila kada smo počeli raditi Lud, zbunjeSupport the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...