Oslobođenje Podcast

Send us Fan Mail
Tamara Misirlić, sportistkinja i aktivna humanitarka, je već kao tinejdžerica počela pomagati ljudima u teškim životnim situacijama, a kasnije je svoj rad formalizovala kroz fondaciju. Ova 23-godišnja djevojka je svoj život posvetila i stavila u službu onih koje žive bez osnovnih uslova za život, djeci koja spavaju na podu i ljudima koje je društvo, ali i njihova djeca, odavno zaboravilo.
Tamara je u Oslobođenoj govorila o svom dugogodišnjem terenskom radu i posvećenosti pomoći ljudima koji žive u izrazito teškim i neuslovnim okolnostima, naglašavajući da takav angažman zahtijeva veliko strpljenje, spremnost na fizički napor i potpuno prihvatanje realnosti u kojoj ti ljudi žive. 
- Ja kažem da je to moj put. Mnogi su želeli ići sa mnom i onda kad krenu, i kad vide da dobiješ i osip po telu i da te i bube jedu i da su to neuslovi, i da moraš i hodati i penjati se i da vući kese, brzo odustanu. Kažem ljudima koji idu sa mnom da moraju krenuti od činjenice da ta baka živi bez struje i bez vode i da se možda godinama nije kupala. I ne možeš da se povlačiš, da izbegavaš kontakt, jer bi to za njih bila uvreda, kaže Tamara.
 Ali nekada se zbog tog kontakta stvari i zakomplikuju, barem za Tamaru.
- Kada dođem, oni me grle, ljube me, jer je to za njih taj trenutak koji im znači sve. To je neka čista, iskrena emocija. Bila sam i sama u situaciji da sam zbog takvog rada završila u bolnici, dobila zaraznu bolest i rane po telu, jer mi je imunitet pao. Nakon toga mi je doktor rekao da više ne smem raditi bez zaštite, ali ja to ne mogu. Ne želim stavljati masku i rukavice jer ne želim stvarati distancu. Za mene je to, jednostavno, ljudska bliskost i iskrena emocija, kaže ova mlada djevojka. 
U svom iskustvu rada sa starijima, prisjetila se i jedne potresne priče o ženi koju je upoznala prije četiri godine. Riječ je o baki koja je imala 114 godina i bila, kako navodi, najstarija žena na Balkanu u tom trenutku. 
- Rodila je šesnaestoro dece, prošla ratove, glad, krize, sve ono što jedan čovek može da preživi. Bila je pokretna do 110. godine, navodi Misirlić.
Ono što je zatekla na terenu bilo je izuzetno teško.
- Vidim ženu u krevetu, bez struje, bez vode. Kuća gotovo da se srušila. Nije imala ni krevet, spavala je na nekim daskama i starom dušeku, opisuje ona, dodajući da je starica imala više od stotinu potomaka širom svijeta. 
Uprkos tome, brigu o njoj je vodio samo jedan sin, koji je i sam bio u lošem zdravstvenom stanju i bez mogućnosti da joj pruži adekvatnu njegu. Misirlić ističe da su ovakvi primjeri pokazatelj duboke društvene nebrige, ali i emocionalnog udaljavanja od starijih ljudi. 
- Žena koja je toliko toga prošla i koja bi trebalo svima nama da bude kao neki dragulj, da je svi pazimo, dočekala je kraj života u takvim uslovima, kaže ona.
Posebno naglašava da je usamljenost najveća bol starijih osoba, čak i više od materijalne oskudice.
- Smatram da je najveća bol tih ljudi ta samoća. A naročito kod onih koji imaju decu i koji prirodno očekuju da im se uzvrati ljubav i pažnja u starosti, ističe Misirlić.
Dodaje da starijima često nije važno ništa materijalno, već prisustvo i pažnja druge osobe. 
- Nije njima stalo ni do kuće, ni do kreveta, ni do nameštaja, već da im neko pruži ruku kao čovek, naglašava ona. 
Na kraju, podsjeća na jednostavne, ali često zaboravljene potrebe starijih ljudi: razgovor, prisustvo i pažnja.
- Oni su željni razgovora. Oni žive za taj trenutak da progovore s nekim, da popiju kafu, da ih neko sasluša, da neko čuje njihovu muku i da otvore nekome dušu, zaključuje Tamara.
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
Kada Faruk Širbegović govori o uspjehu, ne govori o luksuzu, privilegijama i sreći. Govori o oskudici, disciplini, odgovornosti i radu. Govori o dječaku iz Gračanice koji je još u osnovnoj školi planirao porodični budžet jer je otac bio teško bolestan, a porodica živjela od male penzije. Upravo iz tog perioda nastala je filozofija života koju danas prenosi mladima: “Ne tražite izgovore da nešto ne možete, nego način kako možete.”
Gost podcasta Životna škola otvoreno govori o svom odrastanju, prvim poslovima, učenju na gradilištima i putu kojim je od studenta arhitekture stigao do osnivača jedne od najvećih građevinskih kompanija u Bosni i Hercegovini. Kompanije koja je izgradila više od 11 miliona kvadratnih metara prostora širom Evrope i Afrike.
- U osmom razredu sam morao planirati koliko nam treba za hranu, koliko za odlazak ocu u bolnicu i kako ćemo preživjeti mjesec, prisjeća se Širbegović. Upravo tada, kaže, shvatio je da mu je obrazovanje jedini put prema životu kakav želi.
Njegova priča daleko je od klasične poslovne biografije. Tokom studija živio je od stipendija, davao instrukcije kolegama i koristio svaku priliku da uči na gradilištima. Shvatio je da nije dovoljno završiti fakultet. Fakultet je samo temelj, a život je stalno učenje.
U razgovoru govori i o poduzetništvu koje opisuje kao život bez sigurnosti. 
- Poduzetnik ne radi samo kad spava, a možda i tad sanja posao, kaže kroz smijeh Širbegović.
Prisjetio se i najtežeg perioda u životu, ekonomske krize nakon 2008. godine, kada je morao donositi bolne odluke i smanjivati broj zaposlenih.
- To je meni najteži period u životu, iskreno rečeno, gore nego rat. 2008. godine počela je ta neka ekonomska kriza. Prvi prvi simptom je bio - nema investicija. Jednostavno banke ne plasiraju novac. I meni se tada posrećilo da mi se otvorila Libija i mi smo u martu 2009. već imali ljude u Libiji. Mi smo iznajmljivali zasebne avione da idu u Libiju da odvezu radnike i otišlo je dole 500-600 ljudi. Prema obimu posla smo slali ljude dole. I to je trajalo do 2011. godine. Onda smo morali ljude evakuirati. Imate te ljude, imate jednu empatiju prema njima. Najlošiji scenario je da im kažete: "Doviđenja, hvala". Stvarno sam se četiri godine borio. Ne znam koliko me to koštalo u godinama života da ne kažem ljudima "Hvala, doviđenja". A na kraju se taj scenarij ipak morao desiti. Na kraju sam to morao 2012. godine, priznaje Širbegović.
Posebno emotivno govori o ljudima, zaposlenicima i odgovornosti koju nosi vođenje velike kompanije. Ističe da nikada nije želio da radnici dolaze na posao “sa ciglom u stomaku”, zbog čega je godinama ulagao u edukaciju menadžmenta, komunikaciju i stvaranje zdravog radnog okruženja.
U podcastu se dotiče i porodice, odgoja djece, odnosa prema novcu, rada i disciplini. Otkriva zbog čega je insistirao da njegova djeca ne odrastaju u luksuzu, ali i zašto je uvijek smatrao da su znanje i karakter najvažniji kapital.
Govoreći o uspjehu, Širbegović kaže da je najvažnije ostati dosljedan sebi i imati hrabrosti donositi teške odluke. “Ko hoće, nađe način”, poručuje mladima. 
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
Nemanja Bilbija, najbolji strijelac i prema mišljenju većine stručnjaka najbolji fudbaler u historiji Premijer lige BiH, gost je nove epizode podcasta (IN)Direkt.
Razgovor smo vodili u Mostaru, prije utakmica finala Kupa BiH, a koliko su veliki njegovi rezultati govori i činjenica da je pomjerio dodatno neke parametre.
Fascinantne su brojke koje je ovaj čovjek u svojoj karijeri napravio, a sam podatak da je osvojio sedam titula prvaka, četiri kupa BiH, dva superkupa BiH, postigao više od 230 pogodaka, odigrao skoro 500 utakmica, četiri puta bio najbolji strijelac lige, dva puta proglašavan za najboljeg igrača, jasno govori šta je sve napravio u bh. okvirima.  
Podijelio je Bilbija s nama i priču o odlasku u Južnu Koreju, iskustvima iz Azije, kako fudbalskim tako i životnim.
Ono što je velika stvar u njegovoj karijeri je podatak da je postao najbolji strijelac lige u njenoj historiji, a sa "trona" je skinuo sjajnog Brazilca Wagnera.
- Kad sam ja počinjao svoju karijeru, Wagner je već bio tu. Brazilac u BiH, igra svoju igru, zabija i malim i velikim klubovima. Kad sam se približio toj njegovoj brojci, upalile su mi se lampice i rekao sam sebi možeš ti to. I zaista na utakmici protiv Sarajeva stigao je taj 125. gol. Nisam bio svjestan toga, ni danas nisam svjestan toga. Vjerovatno kad završim karijeru, tek ću tada biti svjestan svega, kazao je on.
Bilbija u svojoj karijeri nije zabilježio previše nastupa u seniorskoj reprezentaciji, iako je dugo godina rekorder po broju nastupa za mladu reprezentaciju. Sa druge strane, za A tim nije upisao veliki broj nastupa i kako je sam rekao to mu je rak-rana.
- Ja sam još kao mlađi dobio priliku sa starijom generacijom, tu sam već počeo igrati. Bio sam kapiten i to je za mene bila velika čast. Sa osmijehom sam igrao za reprezentaciju. Seniorski tim mi je rak-rana. Ja sam uvijek davao svoj maksimum te dobre nastupe i golove za klub i mislim da sam trebao dobiti još prilike nakon svega. Ako ništa da budem dodatno uz Džeku, najvećeg svih vremena u BiH. Uvijek sam na okupljanjima i utakmicama gledao šta on radi i kako se kreće. Nažalost, nisam imao previše prilika. To je tako bilo zapisano i jednostavno je tako, istakao je Bilbija.
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
Ostavka Christiana Schmidta na funkciju visokog predstavnika u našoj zemlji uzburkala je duhove u Bosni i Hercegovini. Najglasniji je, naravno, Milorad Dodik - lider SNSD-a - koji se hvali kako će pred njemačkim sudovima osporavati odluke donesene u mandatu utemeljenom na Aneksu 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, a obećava i kako će on - samo ne kaže u kakvom mandatu - osobno odabrati nasljednika na mjestu šefa OHR-a. 
To je ipak posao Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira, a što se domaćih političkih snaga tiče, njihov je mandat da ispune program 5+2, ubrzaju evropski put naše zemlje i preuzmu odgovornost za svoje postupke. Onda OHR neće ni trebati.
S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović bivši poslanik SPD-a u njemačkom Bundestagu Josip Juratović. 
Kako je reagirao na vijest o ostavci Schmidta i kako ocjenjuje njegov mandat? 
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail
Vitamini su danas postali dio svakodnevnih razgovora, ali uprkos tome što gotovo svi govore o njima, malo ko zaista razumije šta oni rade u organizmu i koliko su važni za zdravlje. Upravo o toj temi govorilo se u novoj epizodi podcasta (Ne)poznato o ljudskom tijelu, čija je gošća bila primarijus dr. Meliha Mehić, klinički farmakolog.
Razgovor je otvoren pitanjem koje se danas često uzima zdravo za gotovo: šta su zapravo vitamini i zašto su neophodni za život. Dr. Mehić podsjetila je da sama riječ vitamin u sebi nosi riječ “vita”, odnosno život.
- Da nema vitamina, ni život ne bi bio moguć. Vitamine naše tijelo treba. Treba za mnogobrojne funkcije. I prema definiciji koju možemo naći u udžbenicima, vitamini su različite supstance. Supstance koje su nam potrebne u malim količinama, imaju svoju određenu hemijsku strukturu, a koje mi, naše tijelo, ne može nikako, ili može u minimalnim količinama da proizvodi, ali te količine nisu dovoljne za sve uloge i funkcije koje jedan vitamin ima. Ili njih 13 koliko ih je zapravo u ekipi. S druge strane, vitamini nisu proteini, nisu masti, nisu ugljikohidrati, nisu hrana, nisu zamjena za hranu, ali jesu dopuna, objasnila je dr. Mehić.
Poseban fokus bio je na savremenom načinu života zbog kojeg je, kako je istaknuto, danas gotovo nemoguće sve potrebe organizma zadovoljiti isključivo hranom. 
- Suplementi su postali naša realnost. Samo je poenta da ih razumijemo na pravi način. Manje je više kad je riječ o vitaminima. Potrebno je znati koliko, čega i koliko dugo, poručila je dr. Mehić.
Jedan od najzanimljivijih dijelova razgovora odnosio se na vitamin D, o kojem se danas govori više nego ikada ranije. Dr. Mehić objasnila je da vitamin D nije samo vitamin nego i hormon.
Govoreći o simptomima manjka vitamina D, navela je umor, slabost mišića, bolove u kostima i leđima, loše raspoloženje pa čak i depresivne epizode.
Veliki dio epizode bio je posvećen i vitaminu B12, njegovoj vezi s depresijom, problemima sa želucem i savremenim načinom ishrane. Posebno je naglašeno koliko pojedini lijekovi utiču na nivo vitamina u organizmu, ali i koliko ljudi često uzimaju suplemente bez ikakvog reda i kontrole.

Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...